Mandić, Oleg

Mandić, Oleg, sociolog, pravnopovijesni znanstvenik, sveučilišni profesor (Trst, 14.XI.1906. - Opatija, 20.V.1979.). Rodio se u uglednoj istarskoj obitelji - njegov prastric Matko Mandić bio je urednik Naše sloge te narodni zastupnik u Istarskom saboru i bečkom parlamentu, Olegov otac Ante istaknuti odvjetnik i član Jugoslavenskog odbora, ZAVNOH-a i AVNOJ-a. 

Školovanje je započeo u Voloskom, maturirao na Sušaku, a pravo je diplomirao u Sieni gdje je 1929. i doktorirao. U međuraću boravi u Voloskom, živo sudjelujući u radu hrvatskih udruženja sve dok ih fašizam nije ugušio. Od 1941. suradnik je narodnooslobodilačkog pokreta, a od 1943. s ocem aktivni sudionik NOB-a, dok su mu majka, supruga i malodobni sin bili u njemačkom konclogoru. U NOB-u se učlanjuje u KPH i obavlja niz dužnosti, pa je 1944. bio tajnik Crvenog križa Hrvatske. Poslije rata je šef Protokola Kraljevskog namjesništva, član Oblasne skupštine Istre, načelnik Ministarstva pravosuđa NR Hrvatske, a od 1947., kada postaje docent na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, posvećuje se prosvjetno-obrazovnom radu. Od 1958. redovni je profesor na istome fakultetu, na kojem će ostati do umirovljenja 1977., i predaje sociologiju, osnove marksizma i lenjinizma, osnove znanosti o društvu, teoriju države i prava. Istodobno je predavao i na više drugih visokoškolskih ustanova, pa i na Pravnom fakultetu u Rijeci. Bio je popularizator znanosti i istaknuti društveni radnik, između ostalog i predsjednik Matice iseljenika Hrvatske i Jugoslavenskog udruženja za sociologiju, član međunarodnih udruženja i redakcija nekoliko zbornika u zemlji. Pisao je i objavljivao od 1930-ih do smrti (zadnji tekst objavljen mu je posmrtno), a opsežan mu se znanstveni i stručni opus može podijeliti na oblast prava, sociologije, povijesti i religije. Napisao je jedan od prvih jugoslavenskih udžbenika iz sociologije, a smatra se utemeljiteljem marksističke sociologije religije u Jugoslaviji. Zadnjih se godina života više okretao temama povezanim s Istrom, zamislivši seriju radova o fašizmu u ovom dijelu zemlje; neke je tekstove uspio pripremiti i objaviti za života. Bio je među osnivačima Katedre Čakavskog sabora u Pazinu, predsjedavao je njenom prvom znanstveno-stručnom skupu "Pazinski memorijal" i bio član redakcije istoimenog zbornika te Kastavskog zbornika. Kao autor ili koautor objavio je knjige: Od kulta lubanje do kršćanstva. Uvod u historiju religija (Zagreb 1954.), Kaste u historiji društva (Zagreb 1954.), Država i pravo (Zagreb 1958.), Uvod u opću sociologiju(Zagreb 1959.), Svijet i život u legendama (s Majom Kolman-Rukavina, Zagreb 1961.), Postanak i odumiranje nacije (Zagreb 1963.), Pregled dijalektičkog materijalizma (Zagreb 1964.), Leksikon judaizma i kršćanstva (Zagreb 1969.), Sistem i interpretacija prava (Zagreb 1971.), Političko pravna hronika sveta (s Milanom Bosancem, Beograd 1971.), Rječnik sociologije i socijalne psihologije (s Milanom Bosancem i Stankom Petkovićem, Zagreb 1977.), Država (Zagreb 1969. i sa Smiljkom Sokolom 1977.) i dr. Jedan je od rijetkih znanstvenika ondašnje Jugoslavije koji je već za života doživio da se u inozemstvu obrane doktorske disertacije s temom o njegovom sociološkom djelu. Sahranjen je u Voloskom.

LIT.: P. Strčić, Spomenica prof. dru Olegu Mandiću, Zbornik Pravnog fakulteta XXXI, 3-4, 1981., P. Strčić, In memoriam: Oleg Mandić, Historijski zbornik, Zagreb 1985.; Katalog Knjižnica grada Zagreba na katalog.kgz.hr; www.superknjizara.hr
Ur. (G. Prodan)