Križanić

Križanić, prezime mnogobrojnih popova glagoljaša u srednjoj Istri u XV. i XVI. st. Među njima je značajan Jakov, svećenik i javni bilježnik (kraj XV. st. - prva polovica XVI. st.). O njegovu se životu ne zna gotovo ništa, osim da je bio župnik (plovan) u Barbanu. Ime mu je uparano na dvama glagoljskim grafitima u crkvi sv. Antuna Opata u Barbanu: 1496. potpisao se kao žakan, a 1497. kao pop, što znači da je tih godina zaređen. Glagoljski izvornik Istarskoga razvoda prepisao je i pred svjedocima ovjerio 1502. Osim toga izradio je još jedan izvorni prijepis (kopija aotentika),i tekst notarskoga protokola. Oba teksta (kopiju i protokol) prepisao je Levac K. i to su dva rukopisa na kojima se temelji glagoljska tradicija Razvoda.

 

 Levac (Theodorus Crisanith), svećenik i javni bilježnik (sredina XVI. st.). O njegovu životu očuvano je samo onoliko podataka koliko se spominje u glagoljaškoj tradiciji istar. pismenosti. Na zidnoj slici u bratovštinskoj crkvi Svete Marije na Škrilinah kraj Berma potpisao se bez svećeničke titule 1533., a kao kanonik žminjski i tinjanski te javni bilježnik, ovjerio je 1546. svoj prijepis Istarskoga razvoda prema predlošku Jakova Križanića. Postao je pazinskim prepoštom (prepozit) 1550-ih, koji se spominje u izvješću S. Konzula Istrijana o putu u Istru: u Pazinu ga je na Badnjak 1562. primio Levac, ali otkazao mu je gostoprimstvo nakon što je pročitao postilu, sa sadržajem koje se nije slagao. Levac se 1566. kao pazinski prepošt glagoljskim grafitom potpisao na zidnoj slici u crkvi sv. Marije u Kontovelu kraj Trsta. Latinsku inačicu imena ostavio je na margini Beramskoga brevijara. Još nekoliko Križanića zabilježeno je na glagoljskim grafitima u crkvi sv. Marije na Šrilinah u Bermu i u drugim crkvama, često kao žakni. Šira obitelj dala je mnogobrojne svećenike u XV. i XVI. st.

LIT.: J. Bratulić, Istarski razvod, Studija i tekst, Pula 1978; B. Fučić, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982.
R., Istarska enciklopedija