Bratovštine

Bratovštine (brašćine; lat. confraternitates, fraternitates, tal. scuole), laičke udruge u kršćanskim sredinama, ponajprije katoličkima. Prvi im se tragovi naziru već u ranome kršćanstvu, ali se prepoznatljiva ustrojbena i djelatna struktura ustalila od XI. st. i opstala do XIX. st. Zbog određenih državnih interesa sustavno ih je počeo ukidati austrijski car Josip II. 1785., a nastavio Napoleon (odluka Kraljevine Italije od 26.V.1807. i Uprave Ilirskih pokrajina od 15.IV.1811). Nekima je već u XIII. i XIV. st. Crkva zabranjivala rad zbog »heretičkoga zanosa« u javnom djelovanju. Uvjeti osnivanja bratovština do Tridentskoga sabora (1545-63) bili su regulirani papinskim bulama i dekretima crkv. sinoda (Arles, 1234), a potom preciznim odredbama kanonskoga prava, kojima su biskupi stjecali mogućnost i pravo nadzora nad njihovim osnivanjem i radom. 

O vrsti bratovština i djelokrugu njihova djelovanja utemeljitelji su odlučivali samostalno. Zbog pripadnosti crkv. zakonodavstvu i formalno-prav. obilježja (religioznoga nazivlja, specifične odjeće i znakovlja, poticanja pobožnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu te skrbi za sakralne objekte), najveći se broj bratovština u literaturi svrstava u skupinu crkveno-vjerskih udruga. Na kat. Zapadu djelovale su i mnogobrojne laičke udruge povezane s pojedinim umj. zanimanjima (udruge glazbenika, likovnjaka, pjesnika i dr.), od kojih je jedan dio pripadao staleško-stručnima, ali su i one imale religioznu sastavnicu. Osnovni oblik rada bratovština temeljio se na načelu dobrovoljnosti. Svi su članovi bili ravnopravni, bez obzira na staleške ili druge društv. razlike. Među njima se nastojalo stvoriti i održavati bratsko ozračje, pa im otuda i dolazi naziv. Djelovanje im se, sukladno nauku Katoličke crkve, zasnivalo na načelu soc. solidarnosti, a očitovalo se u pojačanoj skrbi i za vlastito članstvo i njihove obitelji i za druge. Mnogi su ljudi u životnim nesrećama (bolestima, gladi, napuštenosti) potpomognuti, utješeni ili pak udomljeni u bratovštinskim ubožnicama te liječeni u hospitalima. Imena su se po ustaljenom pravilu uvijek odabirala među nebesnicima ili vjerskim atribucijama koje su imale neke dodirne veze s planiranom aktivnošću, teritorijem na kojem se bratovština osnivala ili pak s ciljem kojemu se težilo (sveci patroni župa, sveci uzori, zaštitnici zanimanja ili zagovornici u različitim boleštinama). Udruga je bila pravovaljano osnovana onda kada se s inicijativom složio, njezina pravila odobrio te potvrdio mjesni biskup. Svi su članovi činili skupštinu, koja je tajnim glasovanjem, najčešće sustavom dvobojnih kuglica, izabirala upravitelja - gastalda, s rokom službe od godinu dana. Osim o entuzijazmu članstva, konačan je uspjeh ovisio i o financ. i gosp. snazi. Zato su gotovo sve b. nastojale osigurati solidnu materijalnu osnovicu (financije, pokretnu i nepokretnu imovinu) različitim poslovnim aktivnostima, koja je bila podvrgnuta strogu nadzoru civilnih vlasti. S Apeninskoga poluotoka, gdje se ustalio, takav se oblik laičkog organiziranja od XI. do XIII.st. proširio na ist. jadransku obalu: Trst (1072), Kopar (1086), Zadar (1177), Split (1186), te Dubrovnik (1215). Na istar. poluotoku, bez obzira na njegovu polit. podijeljenost između Habsburške Monarhije i Mletačke Republike, b. su djelovale po istome modelu i gotovo su sve pripadale skupini crkveno-vjerskih udruga. »Zlatno doba« ostvarile su od XV. do XVIII.st., kada su u gradovima i naseljima djelovale na svim razinama javnog i privatnoga života: socijalno-karitativnom, bogoštovnom, gosp., kult., prosvjetnom i dr. Zabilježeno je da su 1741. poreznim obvezama podlijegale 603 b. na mletačkom te oko 260 na austr. dijelu Istre. Od toga je Kopar s okolicom imao 101 bratovštinu, Pula s okolicom 82, Rovinj 31, Poreč 24, Umag 15, Novigrad 12, Buje 35, Labin 27, Vodnjan 31, Motovun 55, Pazin 17 itd. O njihovoj snazi svjedoči i podatak da je neposredno pred početak institucionalnog ukidanja (druga pol. XVIII.st.) samo jedna od novčanih aktivnosti, koja se ostvarivala kroz kreditne poslove, donosila prihode koji su nadmašivali ukupne godišnje proračune svih istar. općina zajedno. Ostali prihodi ostvarivali su se u poljodjelstvu, stočarstvu, trgovini i dr. Ukidanjem bratovština imovina im se oduzimala i pridodavala drž. riznici, iz koje su se prema planu trebale financirati prosvjetno-škol. aktivnosti na području Monarhije.

A. Štoković, Istarska enciklopedija