Središnje povjerenstvo za zaštitu spomenika (Zentralkommission für Denkmalpflege, ZKD), austrougarska ustanova za istraživanje i čuvanje arheološke, povijesne i umjetničke materijalne baštine (1850-1918). Osnovana je kao K. k. Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale, temeljem odluke cara Franje Josipa I., a na inicijativu ministra trgovine K. L. von Brucka. 

Od 1872. bila je podijeljena na tri odjela (prapovijest i antika; srednji i novi vijek do kraja XVIII.st.; povijesni spomenici i arhivi), a djelovala je preko područnih dopisnika i konzervatora, koji su bili odgovorni za istraživanje, obilježavanje, konzerviranje i restauriranje. U Austrijskom primorju to su obavljali P. Kandler, H. Nordio, S. i J. Petris, P. Sticotti, A. Gnirs, E. Dejak. Posebno uspješno razdoblje za ZKD nastupilo je nakon što je pokroviteljem imenovan nadvojvoda Franjo Ferdinand (1910), koji je osobno predlagao reforme i nadgledao pojedine projekte. U Istri je najviše učinjeno na zaštiti srednjovj. spomeničke baštine (crkve, freske, sakralna umjetnost) i lokalnoga graditeljstva (istrianischer Landesstil). Tijekom I.svj. rata povjerenstvo je skrbilo o zaštiti kult. dobara. Izdavalo je dvije periodične publikacije: Mitteilungen i Jahrbuch der k.k. Zentralkommission für Erforschung und Erhaltung der Kunst- und historischen Denkmale.