Italija, Kraljevina (tal. Regno d'Italia), talijanska država s dinastijom Savoja na prijestolju, proglašena 1861., a ukinuta 1946.

Između dvaju svjetskih ratova (1922.-43.) pod izvršnom je vlašću Benita Mussolinija i fašističkoga režima (fašizam). Svoja nastojanja za teritorijalnim proširenjem (iredentizam) Italija je djelomično zadovoljila nakon I. svjetskog rata, kad je u njezin sastav ušla i Istra. Sjedište pokrajinske vlasti za Istru u vrijeme talijanske okupacije (XI.1918. - XI.1920.) bilo je u Poreču, dok je za sjedište Gubernije Julijska Venecija, kojoj je Istra pripadala, određen Trst. Istra je podijeljena na šest političkih kotara (mandamento politico): Pula, Poreč, Pazin, Kopar, Volosko-Opatija i Mali Lošinj (ukupno 4.713 km2 i 347.786 stanovnika 1921.). Najviša kotarska vlast bili su civilni komesari. Talijanska je vlada i prije službenoga priključenja Istre vojnu (okupacijsku) vlast zamijenila civilnom. Pri Predsjedništvu ministarskoga savjeta osnovan je zaseban Središnji ured za nove pokrajine Kraljevine (L'Ufficio Centrale per le nuove province del Regno) koji je zapravo preuzeo civilne funkcije Vrhovnoga zapovjedništva. Ubrzo potom ukinuta je institucija vojnih guvernera, a na njihovo su mjesto postavljeni generalni civilni komesari.

Istra i njoj pripadajući otoci formalno su Rapalskim ugovorom (12.XI.1920.) i Zakonom o aneksiji (19.XII.1920.) postali dijelom Italije. Kraljevim dekretom (24.II.1921.) ukinuto je ratno stanje u anektiranim zemljama. Dužnost generalnoga civilnog komesara ukinuta je 1922. i uvedena dužnost prefekta. Civilni komesari nekadašnjih političkih kotara postali su potprefekti okruga (sottoprefetti). Pula postaje glavni grad Pokrajine Istre. Do značajnijih administrativno-teritorijalnih promjena došlo je 1924., nakon stvaranja Kvarnerske pokrajine (Provincia di Carnaro),kojoj su pripali okrug Volosko-Opatija i još neke istarske općine. Istra je postala jednom od najsiromašnijih i najnerazvijenijih talijanskih pokrajina. Maćehinski odnos središnjih vlasti i niz represivnih zakona uništili su istarsko gospodarstvo i natjerali stanovništvo u političku i ekonomsku emigraciju.

Istrani su kao vojnici sudjelovali u talijanskim ratnim akcijama u Etiopiji, Albaniji, Grčkoj i Jugoslaviji te pomorskim bitkama na Sredozemlju. Ulaskom Italije u II. svjetski rat (1940.) najveći dio istarskih Hrvata mobiliziran je u radne i kaznene bataljune. Kapitulacijom Kraljevine Italije (1943.) Istra je postala dijelom njemačkog Operativnog područja Jadransko primorje. S vojnim oslobođenjem (1945.) počela je diplomatska borba za Istru između Jugoslavije i Kraljevine Italije, koja 18.VI.1946. postaje republika.