Cimba

Cimba (srednjovj. lat. cymba, prema grč. kύμβη: čun, brodica), manji brod sa šest do osam veslača, u srednjem vijeku lađa općenito, ladycza kod F. Vrančića. Uz povoljan vjetar kretala se brzinom do pet milja na sat, ali je po valovitome moru vrlo slabo napredovala. 

 

Sudeći prema arhivskim vrelima, bila je u uporabi na istočnoj obali Jadrana, napose XV-XVIII. st., kada su se njome služili provincijali Dalmatinske provincije sv. Jeronima male braće konventualaca i njihova pratnja prigodom vizitacija franjevačkih crkava i samostana duž jadranske obale, pa i u Istri. Provincijali su njome obilazili samostane u Puli, Poreču, Kopru, Izoli i Piranu, ali su se zadržavali i na otočiću Sv. Andrija kraj Rovinja, u Fažani i u Verudi. Voditelj joj se nazivao navigator ili ductor cymbae, a ako joj je bio i vlasnikom dominus cimbae. U doba Kandijskoga rata, turske i gusarske opasnosti, bila je opremljena za borbu. Na početku XIX. st. nestaje iz prometa, napose nakon 1827., kada je pet preostalih samostana u Istri pridruženo samostanima sv. Antuna u Padovi.

LIT.:  M. Oreb, Cimba, Pomorski zbornik, 1968, 6; Lj. Šimunković i I. Pederin, Prilog proučavanju srednjolatinskoga pomorskog nazivlja u Mletačkoj Dalmaciji u XIV. i XV.st., Čakavska rič, 1996, 1-2; G. Filipi, Pomorski termini u rukopisnom latinsko-hrvatsko-talijanskom rječniku fra Josipa Jurina iz 18.stoljeća: plovila, dijelovi plovila i plovidba, Folia onomastica Croatica, 1998, 7.
M. Bertoša, Istarska enciklopedija