Ladjedelnica Piran

Ladjedelnica Piran, industrijsko poduzeće osnovano 22.X.1954. u Piranu. Brodogradilište se u Piranu spominje već u gradskom statutu 1322., a u doba Mletačke Republike pripadalo je državi. Oko sredine XIX. st. postojala su na području Bernardina kraj Pirana brodogradilišta A. Apollonija, A. Dapretta i L. Bontempa, poslije i grofova Furegoni, u kojima su se gradili drveni ribarski i trgovački brodovi za obalnu plovidbu za mjesne naručitelje. 

 

Neposredno nakon II. svjetskog rata postojala su na Bernardinu tri brodogradilišta. Najveće od njih, San Giusto, sa 79 zaposlenika, kupila je 1948. Jadranska slobodna plovidba i osnovala poduzeće Piranska brodogradilišta d. d., koje je 1951. dobilo i prostore nekadašnjega brodogradilišta Dapretto, te je 1953. preimenovano u Brodogradilište Boris Kidrič d. d. Radi odlaska talijanskih vlasnika čamaca, brodogradilište je 29.XII. 1954. započelo likvidaciju. Njegovu imovinu i prostore susjednoga brodogradilišta F. Apollonija preuzela je Ladjedelnica Piran, koju je osnovao Okružni narodni odbor Kopar. U njoj su se gradile drvene ribarske brodice i popravljali prvi veliki željezni brodovi Splošne plovbe, kojoj se poduzeće 1956. priključilo. Brodogradilište se osposobilo za gradnju željeznih brodova do 3000t nosivosti te se zbog brzoga napretka (1958. god. imalo je 408 zaposlenika) 1961. osamostalilo, ali već 9.II.1964., kada je imalo 550 zaposlenih, prisilno je likvidirano (Ladjedelnica Izola d. o. o.).

LIT.: B. Marinac, Ladjedelništvo, Zbornik Primorske - 50 let, Koper 1997; N. Terčon, Pristaniški promet v slovenski Istri (1850-1918), Koper 2004.
B. Marinac, N. Terčon, Istarska enciklopedija