Sella, Massimo

Sella, Massimo, tal. prirodoslovac i umjetnik (Biella, 29.V.1886 - Biella, 4.IX.1959). Studirao prirodne znanosti u Rimu. Kao sanitetski narednik za I.svj. rata bavio se bakteriologijom i epidemiologijom te sudjelovao u borbi protiv dizenterije i malarije. 

God. 1920. postao voditelj Odjela za malariju međunarodnoga Crvenog križa. Upravljao je suzbijanjem malarije u Španjolskoj, koristeći se prirodnim neprijateljem ličinaka komaraca - ribicom gambuzijom (Gambusia affinis), koju je uvezao iz Južne Amerike. Do pronalaska DDT-ja takav se način borbe protiv malarije pokazao najuspješnijim. Bio je ravnatelj rovinjskog instituta (Centar za istraživanje mora Rovinj) 1924-43. Bavio se selidbama jegulje i tune, istraživao podzemne tokove Timava i Fojbe, otkrivao nalazišta tartufa u dolini Mirne i utvrdio razvojni ciklus bijelog tartufa. Stanovništvo Istre trajno je zadužio uspješnom borbom protiv autohtone malarije naseljivanjem gambuzije u lokvama i vodospremama diljem Istre. God. 1944. imenovan ravnateljem ustanove Istituto di biologia marina per l'Adriatico u Veneciji. Bio je sportaš, koncertirao na glasoviru i orguljama, priređivao samostalne izložbe umj. fotografije, poznavao izvorna djela grč. i rim. klasika, bavio se i dijalektologijom. Njemu u čast nazvano je nekoliko vrsta morskih životinja: Proxonetes sellai, Hyadesia sellai, Onos sellai. Djela: Gambusie e verde di Parigi nella lotta antimalarica a Rovigno, Rivista di Malariologia, 1929., 8; Estese migrazioni dell'anguilla in acque sotterranee, Memoria del Reggio Comitato Talassografico Italiano, 1929., 158; Il tartufo bianco in Istria, Nuovo Giornale Botanico Italiano, 1929., 39; Il tonno, Note dell'Istituto Italo-Germanico di Biologia Marina di Rovigno d'Istria, 1932., 1.

LIT.: U. D'Ancona, Massimo Sella, Archivio di Oceanografia e Limnologia, Venezia 1960, 11.
D. Zavodnik, Istarska enciklopedija