Vidal, Ernesto

Vidal, Ernesto, nogometaš (Buje, 15.XI.1921. - Córdoba, Argentina, 13.VI.1974.). Još kao dijete, 1923., emigrirao je s obitelji u Južnu Ameriku, gdje su mu drugo krsno ime - Servolo - promijenili u José. Obitelj se naselila u Argentini, u okolici Córdobe, gdje je mladi Vidal počeo igrati nogomet. 

 

 

Igrao je za Atletico Belgrano iz Córdobe, a od 1941. za Rosario Central. Sredinom 1940-ih odlazi u urugvajski Montevideo, u Peñarol za koji će igrati desetak godina (1944.-53.) i u 113 utakmica kao ljevokrilni napadač postići 41 gol. Krajem 1940-ih dobio je urugvajsko državljanstvo, a koristio se i argentinskim i talijanskim. Godine 1953. seli se u Italiju i dvije sezone igra za Fiorentinu, pa vrlo kratko za Pro Patriju iz Varesea te se 1956. vraća u Urugvaj. Jednu sezonu igra za Nacional iz Montevidea, a karijeru završava gdje je i počeo - u Córdobi. S Peñarolom je osvojio četiri urugvajska prvenstva, a najveći mu je uspjeh nastup za nogometnu reprezentaciju Urugvaja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950., s kojom je postao svjetski prvak (jedini je Istrijan s tom titulom!). Na SP-u je igrao tri utakmice i postigao jedan gol, a u finalu nije nastupio zbog ozljede. Za Urugvaj je odigrao ukupno osam utakmica (dva pogotka). Nogometaški nadimak bio mu je El Patrullero (Pozornik). Kao istaknuti urugvajski nogometaš pažnju je dobio i u prigodnom muzeju na stadionu Centenario u Montevideu, na kojem je igrano Svjetsko prvenstvo 1930.

G. Prodan