Loredan Balbi, Teodoro

Loredan Balbi, Teodoro, novigradski biskup (Krk, 7.XI.1745. - Novigrad, 23.V.1831.). Korijene vuče iz dviju važnih mletačkih plemićkih obitelji - Balbi koja je na istočnoj obali Jadrana najviše vezana uz Krk te Loredan s istaknutim članovima širom Istre, od Barbana do Sv. Lovreča. Za svećenika je zaređen 1768. 

Njegov ga je stric, puljski biskup Giovanni Andrea Balbi imenovao u svojoj biskupiji kanonikom skolastikom, prosinodalnim ispitivačem i konvizitatorom biskupije. Godine 1795. doktorirao je teologiju na padovanskom sveučilištu, a iste ga je godine papa Pio VI. imenovao novigradskim biskupom. Ubrzo slijede nagle političke promjene izazvane napoleonskim ratovima: propast Mletačke Republike 1797., kratka izmjena austrijske i francuske vladavine te konačna uspostava austrijske vlasti u Istri nakon Bečkoga kongresa 1815. Iako se nije upletao u tadašnja politička zbivanja, Napoleonove su ga vlasti nakon sudskoga postupka zatočile 10 mjeseci u Veneciji, gdje je doživljavao svakojaka poniženja. Nakon povratka u sjedište bio je neko vrijeme jedini biskup u Istri te je, po ovlaštenju Svete Stolice, obavio vizitaciju Porečke i Puljske biskupije. Na prijedlog cara Franje I. papa Leon XII. ukinuo je 1828. Novigradsku biskupiju, koja je ušla u sastav Tršćanske, ali, po papinoj odredbi, tek nakon Balbijeve smrti. Kao biskup je, prema njegovoj evidenciji, poslao Svetoj Stolici tri relacije, 1798., 1802. i 1807., ali kako nisu bile propisno sročene, tajništvo Kongregacije zaprimilo ih je kao pisma. U njima je izvijestio da u biskupiji postoji po jedna katedralna i zborna crkva, 17 župa i mnogo bratovština; da je otvorio sjemenište i zalagaonicu, osnovao kanonikat teologa i pokorničara i dr. Posljednji novigradski biskup pokopan je u crkvi sv. Agate u Novigradu, a ostaci su 1852. preneseni u biskupsku grobnicu u katedrali.

LIT: S. Bertoša, Loredan Balbi, Teodoro, Istarska enciklopedija; I. Grah, Balbi, Teodoro Loredano, Istarska enciklopedija; S. Bertoša, Balbi, Istarska enciklopedija; S. Bertoša, Loredan, Istarska enciklopedija