Dukić, Ivan

Dukić, Ivan, svećenik (Kastav, 2.V.1893 - Rijeka, 23.V.1978). Osnovnu je školu pohađao u rodnom Kastvu, gimnaziju u Pazinu, a bogosloviju u Gorici i Ljubljani, gdje je 1916. diplomirao i bio zaređen za svećenika. Doktorirao je 1927. disertacijom Povijest i pravo slavenskog bogoslužja u Istri. 

 

Isprva bio kapelan u rodnom Kastvu. Za tal. okupacije nakon I.svj. rata kao hrv. rodoljub i branitelj slav. bogoslužja bio je 1919. osuđen na tri mjeseca zatvora u Trstu, gdje je zatim postao tajnikom biskupa Andrije Karlina. Potom je službovao u Vranji i Sovinjaku. Progonjen od tal. vlasti, prebjegao je 1921. u Kastav te u Zagrebačku nadbiskupiju. Bio je duhovnik časnih sestara karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu (1922-23), kateheta u Krapini (1923-30) i naposljetku od 1930. do umirovljenja 1972. župnik u Šestinama. Od 1947. do 1948. obavljao je dužnost rektora bogoslovije i novoosnovane Visoke bogoslovne škole u Rijeci. Imenovan je začasnim prisjednikom Nadbiskupskoga duhovnog stola, začasnim kanonikom riječkoga kaptola te monsinjorom. Bio je aktivnim članom svećeničkog društva sv. Ćirila i Metoda u Pazinu, uvijek pomažući Istri i Istranima. Članke je objavljivao u Istarskoj Danici, Sv. Ceciliji, Pučkom prijatelju, Hrvatskoj straži, Kršćanskoj školi i dr. U rukopisu je ostavio Povijest župe Šestine.

LIT.: S. Kožul, In memoriam mons. dr. Ivanu Dukiću, Službeni vjesnik Nadbiskupije zagrebačke, 1978, 4; M. Peloza, Dr. Ivan Dukić, Istarska Danica 1979, Pazin 1978.
M. Bartolić, Istarska enciklopedija