Pomorski muzej »Sergej Mašera« Piran

Pomorski muzej »Sergej Mašera« Piran - Museo del Mare »Sergej Mašera« Pirano, muzejska ustanova utemeljena 1955. radi prikupljanja, čuvanja, proučavanja i prikazivanja gradiva vezanog za povijest razvitka pomorstva, tehn. baštinu i gosp. djelatnosti povezane s pomorstvom u Sloveniji. Do 1967. nazivao se Mestni muzej Piran (MMP). 

Zbirkom pomorstva i gl. značajki njegova razvitka, te zbirkama koje prikazuju gosp. djelatnosti povezane s pomorstvom (brodogradnja, pom. trgovina, razvoj pristaništa, pom. školstvo, povijest i razvitak ratne mornarice, ribolov, solarstvo i podvodna arheologija), Slovenija se predstavlja i kao sredozemna pom. država. Temelje MMP-a postavio je 1952. Općinski NO imenovanjem povjerenstva za očuvanje kult. i pov. baštine. Prostor u palači Gabrielli sa zbirkama o kult. povijesti grada i G. Tartiniju otvoren je 1954., a MMP službeno je utemeljen 1955. Iste god., otvaranjem zbirke oružja i arheol. zbirke te dodatne sobe posvećene gradskoj kult. povijesti, sve su zbirke dijelom dopunjene i preuređene. Reorganizacijom općina povećano je područje muzejskoga djelokruga: 1956. otvorena je zbirka solarstva, a arheol. zbirka dopunjena nalazima s područja Kaštelira kraj Korta. God. 1957., za ravnateljstva M. Pahora, prihvaćen je zaključak o postavljanju pom. zbirke. Već od ustanovljenja MMP-a njegovi su stručnjaci prikupljali gradivo vezano za pom. tematiku, a nakon 1958. počeli su prikupljati i istraživati takvo gradivo u arhivima u Kopru, Piranu, Ljubljani, Rijeci, Trstu, Veneciji, potom još u Grazu i Beču. Prema prvotnom konceptu, što su ga izradili M. Pahor i Ferdo Gestrin, posjetitelju se u novome pom. muzeju želio pružiti širok spektar informacija: trebalo je biti predstavljeno more (njegove fizikalne i kemijske značajke) i život u njemu, zemlj. značajke obale i infrastruktura obalnih gradova. Poslije su stručnjaci napustili tu zamisao, a posvetili su se povijesti i društv. pokretima u gradovima. Slovenski muzeji (npr. Narodni muzej Slovenije, Notranjski muzej Postojna) i dr. muzeji (Rijeka, Split, Dubrovnik, Kotor, Prčanj) pomagali su u nabavi gradiva i u njegovu radu. Muzej je 1967. promjenom imena dobio i status specijalnoga muzeja te osim postojećih zbirki stekao još zbirku pom. povijesti i zbirku NOB-a. Prostorni su se problemi rješavali iseljenjem iz zgrade gradske knjižnice i gradskoga arhiva, te otvaranjem novih dislociranih zbirki 1970-ih i 1980-ih: zbirka Splošne plovbe Portorož (vila San Marco u Portorožu); etnološka zbirka Tonina hiša (Sv. Peter) i Muzej solarstva (Krajinski park Sečoveljskih solin). Muzej je naslijedio stari fond Gradske knjižnice, koji dopunjuje stručnom literaturom (čuva oko 17000 sv.). God. 2002. bio je suorganizatorom XI. svj. kongresa pomorskih muzeja.

F. Bonin, Istarska enciklopedija