Partito Popolare Italiano

Partito Popolare Italiano (PPI; Talijanska pučka stranka), polit. stranka utemeljena 1919. u Rimu, na poticaj don Luigija Sturza, njezina potonjega vođe. U Istri su popolari (skraćeni naziv za članove PPI) nastavljali predaju Kršćansko-socijalne stranke. 

 

Gl. im je točka programa, koja je donekle imala uspjeha kod seoskoga stanovništva, bila zauzimanje za provedbu potpune velike agrarne reforme i bonifikacije zemljišta, što su podupirali sitni i srednji zemljoposjednici. Sebe su nazivali sinovima naroda (figli del popolo), kojemu većinu čine poljodjelci i jednostavni radnici. Odnos drugih tal. i hrv. stranaka prema popolarima bio je na granici netrpeljivosti. Prvi ogranci stranke osnivani su ugl. u prvoj pol. 1920., a najaktivniji su bili oni u Rovinju, Labinu, Puli, Bujama, Novigradu, Umagu, Poreču, Izoli, Piranu i Kopru. Najviše pristaša imala je u kat. društvima, klubovima i udrugama. Od dolaska fašista na vlast sve do zabrane rada 1926. PPI je bila pod stalnom paskom tajne policije, a povremeno su njezini članovi bili žrtve represije.

LIT.: R. Murri, Dalla Democrazia cristiana al Partitio popolare Italiano, Firenze 1920; G. Salvemini, Il Partitio popolare e la questione Romana, Firenze 1922; G. De Rosa, Storia del movimento cattolico in Italia, II, Il Partito popolare italiano, Bari 1966; V. Bratulić, Političke stranke u Istri 1918-1923. godine, Zbornik radova Sjevernojadranskog instituta JAZU u Rijeci, 1972, 2; D. Dukovski, Procesi političke revitalizacije talijanskih građanskih snaga u Istri 1918-1921, Dometi, 1988, 4.
D. Dukovski, Istarska enciklopedija