Partito Democratico Istriano

Partito Democratico Istriano (Istarska demokratska stranka), polit. stranka nastala nakon što je pulska jezgra nekadašnje Liberalne stranke pokušala obnoviti svoju polit. djelatnost osnivanjem Nacionalne reformatorske stranke (Partito Nazionale Riformatore), i to na osnovi vrlo površna i kontradiktorna programa i polit. platforme »nacionalne zaštite«. Tek 21.III.1920., nakon niza priprema, održana je osnivačka skupština Istarske demokratske stranke u kojoj su vodeće osobe bili Cosmo Albanese, Domenico Biondi, Guiseppe Bregato, Attilio Craglietto, Antonio Pogatsching i Antonio Pesante. 

Stranka se načelno zauzimala za otvaranje i razvoj zadrugarstva, poboljšanje poljodjelstva, higijenskih i sanitarnih uvjeta te provođenje progresivne porezne reforme kako bi se »pomoglo talijanskom narodu« i onima »koji su patili i borili se za veličinu domovine«. Poticali su polit. i civilnu izobrazbu stanovništva i suradnju svih društv. slojeva. Tražilo se donošenje radničkoga zakonodavstva, s posebnim osvrtom na rib. i poljop. radnike kako bi se zaštitili od nezaposlenosti te kako bi se reguliralo stvaranje radničkih organizacija. Također se nastojalo oko regulacije ženskoga i dječjega rada te osiguranja svih radničkih prava u »istinskoj demokratskoj državi«. Stranka je osnovana na »nacionalnim i demokratskim načelima«, a zapravo je uvijek ostala na pozicijama sitnograđanske pragmatičke polit. koncepcije s kraja XIX. st. Programski je polit. odbor pokazao izvanrednu elastičnost, obrativši se izravno i seljačkom dijelu stanovništva i svim gradskim društv. skupinama. Unatoč, za tadašnje polit. i gosp. prilike, vrlo kvalitetnu programu, stranka se sporo razvijala, ograničavajući se uglavnom na polit. rad u gradovima zap. i juž. Istre, prepuštajući selo sjev. i sjeverozap. Istre popolarima i socijalistima. Bili su i suosnivači Inicijativnog odbora Istarskoga nacionalnoga bloka za Pulu. Stranka je imala važnu ulogu u polit. životu Istre kao tampon-stranka prema agresivnom faš. pokretu, ali je zbog sličnosti polit. programa i zahtjeva više od ostalih stranaka bila podložna fašističkoj polit. asimilaciji te se do 1924. gotovo u cijelosti asimilirala u Fašističku stranku (Partito Nazionale Fascista). Preostale malobrojne grupice ortodoksnih demokrata, poput Pesantea i Pogatschinga, održavale su stranku do njezina ukidanja 1926.

D. Dukovski, Istarska enciklopedija