Fusko, Paladije (Palladius Fuscus, Palladius Niger, Palladius Patavinus; Palladio Fosco/Fusco, Palladio Negri), humanistički pisac i pedagog (Padova, 1450. - Kopar, 17. ili 18.X.1520.).

Studirao je u Padovi, Firenci i Rimu (studia humanitatis). U skladu s običajima humanista, promijenio je svoje prezime de' Negri u Fuscus.

Radio je kao učitelj (magister) u Šibeniku 1475.-80., zatim u Trogiru do 1493., Zadru do 1516. te do smrti u Kopru. U svim tim gradovima uspostavljao je veze s mjesnim humanističkim piscima (Juraj Šižgorić, Koriolan Ćipiko, Pietro Paolo Vergerio, ml.), šireći svoje i njihove obzore, a dopisivao se s mnogobrojnim talijanskim humanistima. U nekim je gradovima obnašao i druge javne dužnosti (sudac i kancelar). U Kopru je predavao grčki, latinski i govorništvo, a osobito je prijateljevao s Pietrom Coppom. Umro je iznenada, tijekom predavanja, vjerojatno od moždane kapi.

U Zadru je napisao djelo nepretenciozna karaktera De situ orae Illyrici (Rim 1540.), pregled topografije i antičkih izvora o istočnoj obali Jadrana, koji se temelji na dobru poznavanju građe i zemljopisa. Ivan Lučić ponovno ga je objavio u prilogu svoga djela De Regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam 1666.), polemizirajući s nekim Fuskovim tvrdnjama.