Globocnik (Globočnik), Odilo Lothar, policijski i SS-general (Trst, 21.IV.1904. – Špatrjan [njem. Paternion] kraj Beljaka [njem. Villach], Austrija, 31.V.1945.).

Otac mu je bio konjanički satnik Franc Globočnik iz Tržiča u Kranjskoj, a majka Anna Petschinka, Čehinja iz Vršca u Banatu.

Nakon Prvog svjetskog rata obitelj se iz Trsta preselila u Celovec (Klagenfurt) u austrijskoj Koruškoj. Tamo se Odilo u obrtničkoj školi izučio za građevinara. Od 1922. sudjeluje u protonacističkom pokretu u Austriji; 1931. postaje članom austrijske Nacističke stranke (Njemačka nacionalsocijalistička radnička stranka, Deutsche Nationalsozialistische Arbeiterpartei, DNSAP), a 1934. SS-a (Zaštitni odred, Schutzstaffel, stranačka milicija).

Postao je jednim od glavnih nacističkih vođa u Austriji. Nakon austrijskog pripojenja Njemačkoj 1938. postao je stranačkim pokrajinskim vođom (gauleiter) Beča, no smijenjen je već početkom sljedeće godine zbog optužbi za financijske pronevjere. Javio se dragovoljno u Waffen SS i sudjelovao kao dočasnik u napadu na Poljsku. U studenom 1939. postaje zapovjednik SS-a i policije u Lublinu.

Pokrenuo je, po usmenoj zapovijedi zapovjednika SS-a Heinricha Himmlera, izgradnju i ustroj sabirnih logora za istrebljenje Belzec (polj. Bełżec), Sobibor (polj. Sobibór) i Treblinka. Globocniku je povjeren nadzor nad cjelokupnim programom istrebljenja Židova (operacija Reinhardt) i smatra ga se suodgovornim za ubojstvo više od 1,5 milijuna Židova.

Nakon kapitulacije Italije i njezine njemačke okupacije, od rujna 1943. u Trstu je bio glavni zapovjednik SS-a i policije za Operativno područje Jadransko primorje, zadužen za uništenje partizanskog pokreta i istrebljenje Židova u Karniji, Furlaniji, Istri i na Krasu. Sa sobom je doveo suradnike iz Poljske Christiana Wirtha, Franza Stangla, Gottlieba Heringa, Franza Reichleitnera, Josefa Oberhausera, Ernsta Lercha i druge zločince te rusko-ukrajinske stražare (travniki).

Tršćansku Rižarnu (tal. Risiera), nekadašnji pogon za ljuštenje riže u četvrti Sv. Sobota (tal. San Sabba), pretvorili su u zatvor i transportni logor, a nakon što je 1944. izgrađen krematorij, i u gubilište te je tamo pobijeno oko 4000 ljudi. Globocnik je odgovoran i za brojne zločine koje su njegove postrojbe počinile na terenu, poduzimajući pokolje nad stanovništvom u selima za koja su znali ili sumnjali da pomažu partizanski pokret.

Uspio je krajem travnja 1945. pobjeći pred nadolazećom Jugoslavenskom armijom iz Trsta u Austriju, gdje se skrivao dok ga 31.V. nije uhitila britanska ophodnja, da bi istoga dana počinio samoubojstvo.