Pokrajinski muzej Koper - Museo Regionale Capodistria

Pokrajinski muzej Koper - Museo Regionale Capodistria, muzej kompleksnoga tipa, koji djeluje na području općina Kopar, Izola, Piran, Hrpelje-Kozina, Divača i Ilirska Bistrica. U njegovu su okviru postavljene arheol., umj. i kulturnopov. zbirka. Dislocirane jedinice su etnološki odjel, odjel za suvremenu povijest, muzejska galerija i Tartinijeva spomen-soba u Piranu.

Prvi zametci Muzeja nastali su na poticaj G. R. Carlija u prvoj pol. XVIII.st., a povod je bila Prva istarska pokrajinska izložba (1910), koja je osim gosp. djelatnosti prikazala i kult. baštinu, pa je koparska općina 1911. utemeljila Museo Civico di Storia e d'Arte. Od 1918. smješten je u palači Belgramoni-Tacco. Iz prvoga vodiča (1926) vidljivo je da su jezgru stalne zbirke činile umjetnička i kulturnopov. zbirka. Zasluge za uspješan razvoj muzejske ustanove u razdoblju između I. i II.svj. rata imali su: F. Majer, A. Alisi, R. M. Cossar i B. Lonza. Na poč. II.svj. rata, u lipnju 1940., evakuirane su dragocjene umjetnine koje su bile deponirane u Passarianu u Furlaniji. Nakon rata one su odnesene u Rim (Palazzo Venezia), gdje se nalaze i danas. Bile su uključene u popis restitucijskih zahtjeva SFRJ i poslije Republike Slovenije. Priključenjem Zone B STT Jugoslaviji 1954. Muzej je postao kotarskom ustanovom. Ravnatelji E. Smole i J. Kramar započeli su strukovnu preobliku zbirki, terenska istraživanja i popunjavanje fotodokumentacijskoga fonda. God. 1967. ustanova, koja je uključivala zaštitu spomenika i galerijsku djelatnost, preimenovana je u P. m. K. Središnja muzejska zgrada obnovljena je u cijelosti 1981-85. S obnovom mletačko-gotičke kuće na Gramscijevu trgu Muzej je otvorio novu etnološku zbirku, a 1990. i zbirku suvremene povijesti u obnovljenu paviljonu s muzejskim lapidarijem na otvorenom. Iste godine preuzeo je na upravljanje Tartinijevu spomen-sobu u Piranu. God. 2001. dobio je galerijski prostor uz središnju zgradu u Kopru, čime mu je bila omogućena raznovrsnija izložbena djelatnost. Stalni muzejski postav zasnovan je na kronološko-tematskom principu. Arheol. zbirka sadržava ostatke najstarije materijalne kulture obalnoga krškoga područja u rasponu od kamenoga doba preko gradinske kulture i razdoblja Rimskoga Carstva do naseljavanja Slavena. U povijesno-umj. zbirci ističu se predromanički ulomci s pleternom ornamentikom i reljefna plastika romaničkoga i gotičkoga stilskog izraza, zbirka mlet. majstora i lokalnih slikarskih radionica te kopije fresaka, kustodija i glagoljskih natpisa iz Istre. Kulturnopov. zbirka obuhvaća gradivo XVII-XIX.st., a u lapidariju na otvorenom nalaze se vrijedni primjeri kamene plastike, heraldike i epigrafije, koji rese i muzejski atrij. Etnološka zbirka prikazuje seosku i grad. kulturu, obrte, posebno kamenoklesarstvo, kulturu odijevanja i način života u slov. Istri u XIX. i XX.st. Zbirka suvremene povijesti prikazuje polit. narodnosni i kult. razvitak južnoprimorske regije od narodnoga preporoda do priključenja Jugoslaviji. U okviru Muzeja djeluje i pedagoški odjel te restauratorsko-konzervatorska radionica. Osnivačka prava u veljači 2004. preuzela je općina Kopar.

LIT.: Zbornik ob 90. jubileju Pokrajinskega muzeja Koper 1911-2001., Koper 2002.
S. Žitko, Istarska enciklopedija