Freyn, Josef Franz, botaničar i graditelj (Prag, 7.XII.1845. - Smíchov [danas dio Praga], 16.I.1903.).

Nakon završetka realne gimnazije polazio je studij šumarstva na Visokoj tehničkoj školi u Pragu 1865.-67. te 1868. završio inženjerski studij na Sveučilištu u Pragu. Kao pomoćni inženjer radio je na gradnji željeznice u Ugarskoj 1869.-73. Tijekom rada na željeznici intenzivno se bavio i prirodoslovljem te 1872. objavio svoj prvi prilog proučavanju flore u Ugarskoj.

Od 1874. do 1878. radio je na izgradnji željezničkih trasa Pula – Kanfanar i Kanfanar – Rovinj pruge Pula – Divača (Istarska državna željeznica). Uspostavio je kontakt s botaničarom Muziom de Tommasinijem iz Trsta te se upoznao s rezultatima istraživanja istarske flore. Zahvaljujući Tommasinijevu poticaju te bogatom materijalu i bilješkama koje mu je ustupio, Freyn je počeo detaljno obrađivati floru južne Istre. Surađivao je s Paulom Magnusom, Carlom Marchesettijem i Heinrichom Wawrom.

Objavio je studiju o flori južne Istre („Die Flora von Süd-Istrien“, Verhandlungen der kaiserlich-königlichen zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien, XXVII, 1877., 241-490) u kojoj je obradio 1.087 vrsta viših biljaka i 60 vrsta mahovina. Potom je u još dvama dodatcima („Nachträge zur Flora von Süd-Istrien“, isto, XXXI, 1881., 359-392, i „Nachträge zur Flora von Istrien“, Österreichische Botanische Zeitschrift, 50, 6, 1900., 195-199) upotpunio taj prikaz. Godine 1878. s bogatim se herbariziranim materijalom vratio u Češku u Opočno, a potom otvorio 1881. građevinski ured u Pragu. Sljedećih je godina u mnogobrojnim prilozima iznio rezultate svojih istraživanja flore Istre, Učke („Zur Flora des Monte Maggiore in Istrien“, Természetrajzi füzetek, 3, IV, 1879., 271-283) i ostalih dijelova Austrijskog primorja.

Premda samouk, stekao je velik ugled kao botaničar, prije svega svojim opsežnim djelom o južnoistarskoj flori.

Za života i rada u Pragu od 1881. do smrti podrobno je obrađivao pojedine biljne rodove iz čitavog svijeta (Europa, Sjeverna Amerika, Afrika i Azija). Označio je više od 750 novih biljnih vrsta, a 40-ak novoopisanih vrsta nosi njegovo ime.