Koparska brda (Šavrinska brda, Istarska brda)

Koparska brda (Šavrinska brda, Istarska brda), flišno područje u sjeverozap. Istri. Flišno pobrđe u usporednim se hrptovima postupno diže od mora prema unutrašnjosti i prema jugoistoku, ponajprije na Pregarskoj zaravni, te prelazi u brdovito područje (do 492m blizu Gradina). 

Veći dio sr. pobrđa blago je raščlanjen. Ist. granicu područja čini litološka i reljefna međa područja eocenskoga fliša i paleogenskih vapnenaca, koji se slikovitim i strmim stijenama uzdižu u viši zaravnjen Podgorski kras. U K. b. još se ubrajaju dolina Osapske reke, naselja na padini Bržanije te područja oko Movraža i Sočerge. U gornjim dijelovima doline su uske i strme, s mnogobrojnim udolinama i erozijskim jarcima, u donjim su dijelovima (do 200m) široke i ravne holocenske ravnice (Rižana, Badaševica, Drnica, Dragonja). Podneblje je submediteransko, najtopliji mjesec je srpanj. Srednje srpanjske temperature u primorskom dijelu su 23-25°C; u zaleđu su niže, ali uvijek više od 20°C. U siječnju, najhladnijem mjesecu, temperature su iznad 3°C; u unutrašnjosti se ne spuštaju ispod 2°C. Najviše oborina je u zap. dijelu u listopadu, u istočnom u studenom. Drugo vršno razdoblje je u lipnju. Količina oborina raste od zapada (1000mm na obali) prema istoku (1200 do 1300mm). Područje je najizloženije vjetru zimi, kada pušu bura i jugo. Prirodno raslinje je listopadno i ima sredozemne značajke. Šuma pokriva trećinu površine, ponajviše ist. područja i za poljodjelstvo manje pogodne osojne padine. Prevladava šumska zajednica hrasta i jesenske šašike. K. b. su do pol. XX.st. bila poljodjelsko zaleđe Trsta. U obalnom pobrđu (do 200m) stanovništvo se bavilo povrtlarstvom i vinogradarstvom na terasama, u unutrašnjosti više stočarstvom. Poslije 1954. s razvitkom luke, industrije i turizma u obalnim naseljima (Kopar, Izola, Piran, Portorož, Ankaran) područje se snažno urbaniziralo i litoraliziralo. S druge strane, više flišno pobrđe u unutrašnjosti zbog slabe je dostupnosti već desetljećima područje iseljavanja. Osuvremenjivanjem cesta, gradnjom vodovoda i osnovnom opskrbom životne prilike se poboljšavaju. Zbog važnosti kult. krajolika i očuvanih prirodnih vrijednosti veliki dio zaleđa je predviđen za zaštitu kao ambijentalni park (krški rub, porječje Dragonje).

M. Požeš, Istarska enciklopedija