Medicina u Istri

Medicina (lat. medicina: ljekarstvo, liječništvo), liječenje, rehabilitacija, čuvanje i poboljšanje zdravlja. Stožerne su grane humane medicine internistička medicina i kirurgija, a porodništvo je zasigurno najstarija. U suvremenoj se dijagnostici m. služi metodama i dostignućima mikrobiologije, citologije i dr. znanosti, tehnološkim, elektroničkim i dr. pomagalima. Paleopatološkim istraživanjima očuvanih ljudskih ostataka (poglavito kostiju) iz prapov. doba (paleolitika i osobito neolitika) otkriveni su tragovi kostoloma, kostobolje, upalnih procesa i dr. i s time povezanu određenu med. pomoć.

U Istri su na kostima pokojnika iz II.tisućljeća pr.Kr. (brončano doba) pronađeni pravilno zarašteni kostolomi, što upućuje na zaključak da ih je netko tako namjestio na živom pacijentu. Internističko liječenje narodnom medicinom, liječenje ozljeda i dr. (travama, oblozima, magijom), molitvama i sl., obavljale su ugl. žene. Kirurške su zahvate vjerojatno obavljali muškarci (ranarnici). Na koštanim ostatcima brončanodobnih stanovnika Istre, koji su pokojnike pokapali (inhumacija), otkrivene su i neke patološke promjene, a i tragovi kirurških zahvata. Kao primjer trepanacije važan je nalaz ljudske lubanje (Vrčin kraj Vodnjana) koja na desnoj parijetalnoj kosti između suturae sagittalis i coronalis ima tragove pravilno oblikovana otvora sa zadebljanim rubovima (callum osseum). Međutim, Histri su pokojnike spaljivali (incineracija) a njihov pepeo polagali u urne, što uvelike otežava paleopatološka istraživanja njihova doba. Rimljani su u Istri znatno razvili zdr. službu, osobito u preventivi i higijeni (uređivali su dotoke čiste vode, odvode otpadnih voda, prehrana, izgrađivali termalne objekte). Na nadgrobnom spomeniku iz Poreča (I.st.pr.Kr.), što je Hedylus podigao ženi Severi, uklesana je naprava za isisavanje mlijeka ili ispuštanje krvi. U Puli se spominju arhijatar Aulo Acije Kajo (I.st.), koji je besplatno liječio siromahe, nadgledao rad zubara, primalja i liječnika (vjerojatno vojnoga kirurga), zatim liječnik (medicus) Publije Cezije Ortenzijan, koji je umro u 18. god. života, a bio je najbolji učenik liječnika Mila (Milus). Postojale su i ustanove koje su bolesnike primale i na stacionarno liječenje (valetudinariji).

U ranoj hrv. narodnoj medicini u Istri i na obližnjim otocima postojali su neki narodno-medicinski izrazi, vjerojatno iz širega hrv. prostora, npr. »nežit«, »nežić«, »nežitovica« za težak život ili pogibeljnu bolest, »krsnik« za dijete rođeno u »košuljici«, tj. u opni sastavljenoj od plodnih ovoja, koje se držalo sretnim i za koje se vjerovalo kako nakon navršene 21. god. života dobiva tajnu moć da liječi, brani od pošasti i čini druga dobra djela. U sr. vijeku medicinom su se bavile žene. God. 1330. »liječnica« Draga Slava iz okolice Rovinja dobila je pravo od mlet. Velikoga vijeća da liječi reumatske (podagra) i očne bolesti. U XVI.st. se spominje kao liječnica, kirurg-ranarnik ili primalja, dona Bartola koja se »odlikovala velikim znanjem i dobrim srcem«. U renesansno doba prodiru u Istru nove med. misli. Od XVI. do XVIII.st. napuštaju se klasični med. autoriteti i stare med. predaje pod utjecajem suvremenoga stručnog proučavanja ljudskog tijela (Andreas Vesal, Gabriele Fallopio, Bartolomeo Eustachi i dr.) i novih znan. pronalazaka. Kao i drugdje u Europi, u Istri se uvode obveze i pravila za rad liječnika, kirurga, ljekarnika i primalja. Uspostavlja se nadzor u prometu, briga o živežnim namirnicama, borba protiv epidemija i epizootija, te čuvanje čistoće voda (i u lokvama) zbog čestih sušnih godina. Zbog čestih se nerodnih godina grade žitna skladišta (fontik). Uređuju se dotrajali hospitali koje su tada već vodili svjetovni ljudi. U krajevima pod mlet. upravom određuju se pravila za rad kirurga i za naplatu (tarifu) njihove med. pomoći. U XVII.st. liječnik-fizik u općinskoj službi plaćao se u novcu iz općinske blagajne (od novčanih kazni) ili iz crkv. blagajne, iz bratovštine i iz fontika. Liječnik je bio dužan odazvati se bolesniku na poziv i liječiti siromaha besplatno, ali na ponovni poziv njegov je honorar iznosio 1,70lira. Zbog ratnih zbivanja i polit. promjena od kraja XVIII.st. do sred. XIX.st. dogodile su se znatne promjene i u zdravstvu. U to doba u Istri djeluju liječnici koji su stekli med. obrazovanje na sveučilištima u Padovi, Beču i dr. (L. C. Basilisco, G. Bressan, F. Crevatto, Antonio Cruciani, A. A. Degrassi, G. Fabretti, D. Glezer, V. Godenich i dr.), no o mnogima od njih ima vrlo malo podataka. U drugoj pol. XIX.st. grade se prve bolnice. Ipak, medicinska je skrb do 1918. bila najdostupnija stanovnicima Pule, Rovinja i Kopra, a potom do 1941 (osnutkom novih med. ustanova) i drugom gradskom i seoskom stanovništvu. Nakon II.svj. rata, 20.IX.1947. bolničku i izvanbolničku zdr. službu u Puli preuzeli su hrv. liječnici. (bolnice)

LIT.: V. Bazala, Istra i njezine veze s medicinom ostalih hrvatskih krajeva, Alma Mater Croatica, 1943, 1–4; M. D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, 1–3, Zagreb 1955–84; V. Paić, Razvoj zdravstva u staroj Puli, u: Zbornik zdravstva u Puli, Pula 1967; M. Horvat, N. Korin, Kirurgija i ortopedija na zapadnoj obali Istre (Referat održan na kirurško-ortopedskom sastanku u Dubrovniku, 1967); Z. Maretić, Sjećanja na preuzimanje zdravstvene službe u Puli, ibid.; N. Korin i dr., Iz povijesti zdravstvene kulture Istre i Hrvatskog primorja, Acta historica medicinae, stomatologiae, pharmaciae, veterinae (Beograd), 1968, 1–2; M. D. Grmek, Život, bolesti i povijest. Teze i razmišljanja, HAZU, Zagreb 2000.
I. Rudelić