Mauro, sv.

Mauro (Mavro, Mavar, lat. Maurus), Porečki, sv., biskup, mučenik (?, III.st. – ? Poreč, oko 304). Prvi je poznati biskup Porečke biskupije. Za Dioklecijanova progona mučen je i ubijen, zajedno sa svojim klerom i nekoliko vjernika laika, te pokopan na starokršćanskom prigradskom groblju Cimare.

Njegovi su ostatci preneseni u drugoj pol. IV. st. u oratorij gradske crkve i položeni u kameni sarkofag, na kojem je uklesan lat. natpis HOC CVBILE SANCTVM – CONFESSORIS MAVRI – NIBEVM CONTINET CORPVS… (Ovo sveto počivalište čuva čisto tijelo mučenika Maura…). Biskup Eufrazije prenio ih je u VI. st. u novoizgrađenu baziliku te dao izraditi njegov lik u mozaiku, u bijelim haljama, s mučeničkim vijencem u ruci. Papa Ivan IV. smjestio je 641. njegove moći u kapelu sv. Venancija u Lateranu, zajedno s ostatcima drugih dalmatinskih i istarskih mučenika što ih je opat Martin donio u Rim. Tu je Maurov lik u biskupskom ornatu, izrađen u mozaiku među likovima 24-orice mučenika. Čini se da je opat Martin ponio samo dio svetih moći, jer su se u Poreču kontinuirano čuvali Maurovi ostatci. Spomendan mu je 21.XI. Zaboravivši predaju o mučeništvu sv. Maura Porečkoga, u srednjem se vijeku počeo slaviti kult istoimenoga afričkoga monaha, mučenoga u Rimu za cara Numerijana, čiji su smrtni ostatci navodno spontano doplutali na obalu Poreča. Taj se nesporazum ispravio tek nakon što je 1847. otkrivena ploča s latinskim natpisom o biskupu Sv. Mauru Porečkom. Hrvatskoglagoljska legenda o sv. Mauru, svetački životopis nastao u X. st. na latinskom jeziku, preveden i na staroslavenski i uvršten u sanktorale glagoljskih brevijara (npr. IV. Vrbnički, I. Novljanski, Beramski I. i II., Humski) i zbornike (Berčićeva zbirka, br. 5). U njemu je porečki sv. Mauro poistovjećen s istoimenim afričkim monahom koji je mučen u Rimu, i čije je tijelo doplovilo pred grad Poreč (Passio Parentina s. Mauri).

LIT.: I. Delehaye, Santi dell’ Istria e Dalmazia, AMSI, 1900, 16; V. Premuda, Prilozi za literaturu hrvatskih glagoljskih spomenika, II, Služba sv. Mavra, Vjesnik Staroslavenske akademije u Krku, I, Krk 1913; V. Štefanić i dr., Hrvatska književnost srednjeg vijeka, PSHK, 1, Zagreb 1969; V. Saxer, L’Istria e i santi istriani Servolo, Giusto e Mauro nei martirologii e le passioni, AMSI, 1984, 32; I. Petrović, Sveti Mavro Porečki u latinskoj i hrvatskoglagoljskoj hagiografskoj tradiciji, Croatica, 1996, 42–44 (Hercigonjin zbornik); D. Nežić, Porečki sveti Mavro i solinski prvokršćanski mučenici, u: Iz istarske crkvene povijesti, Pazin 2000.

S. J. Škunca, J. Bratulić, Istarska enciklopedija