Miani, Ercole, antifašist, talijanski časnik, publicist (Višnjan, 1893. - Trst, 2.XI.1968.).

Diplomirao je pravo u Gradcu (Grazu) i radio je u državnoj službi socijalnog osiguranja. Blizak lijevom talijanskom intervencionizmu na početku Prvog svjetskog rata emigrirao je iz tadašnje Austro-Ugarske Monarhije i priključio se talijanskoj vojsci. Istaknuo se tijekom rata zasluživši dvije Srebrne i dvije Brončane medalje za vojne zasluge i čin satnika.

Sudjelovao je 1919. u D'Annunzijevom pohodu na Rijeku, ali se ubrzo distancira od Mussolinijevog fašizma i priključuje 1929. utemeljenom antifašističkom pokretu Giustizia e Libertà (Pravda i sloboda).

U Drugom svjetskom ratu ljeta 1943. bio je u Trstu među organizatorima Akcijske stranke (Partito d'Azione) sprečavajući da njen antifašizam bude protuslavenski intoniran. Djelujući, pod borbenim nadimkom Villa, na čelu pokreta Giustizia e Libertà uhićen je početkom 1945., ali u policijskim mučenjima nije nikoga odao. Vodio je spomenuti pokret u tršćanskom ustanku 30.IV.1945. i protivio se jugoslavenskoj aneksiji Trsta. S druge strane, odbio je svaku počast talijanske države (dodijeljena mu je Zlatna medalja za vojne zasluge) ogorčen što se među odlikovanima nakon rata našao i njegov mučitelj, tršćanski policijski komesar Gaetano Colotti.

Godine 1953. utemeljuje Institut za povijest oslobodilačkog pokreta Furlanije-Julijske Venecije (Istituto per la storia del movimento di liberazione nel Friuli-Venezia Giulia) koji je vodio do smrti. O oružanoj borbi protiv nacista napisao je La Resistenza nella Venezia Giulia (Il ponte, 1954.).

U Trstu je po njemu nazvana jedna ulica i kulturno-obrazovno društvo.