Boljȕnšćica ili Boljȕnčica, glavni tok u sjeveroistočnom dijelu središnje Istre, povremena vodotoka duljine oko 20 km.

Najduži je dotok vode plitkim koritom iz područja Lupoglava, a manji je sa zapadnih obronaka Učke, koji se spajaju kraj Boljuna u Boljunskome polju. Izvorišni su dijelovi vodotoka na 360 do 930 m nadmorske visine, a dno je na 24 m nadmorske visine u Čepićkome polju, odakle se prokopanim tunelom duljine 4.250 m odvodi u Plominski zaljev.

Na kraju kraće sutjeske kraj Letaja izgrađena je 35 m visoka betonska brana radi zaustavljanja bujičnih voda i sprječavanja poplave u Čepićkome polju, pa je ostvarena akumulacija predvidiva kapaciteta 6 milijuna m3 vode koja osigurava natapanje u doba suše. Zbog bočnih gubitaka na brani kroz okršene vapnence najveći dio vode ponire u podzemlje.

Porječje vodotoka Boljunšćice obuhvaća približno 150 km2, a zadaća je lučne brane da zadržava iznenadne poplavne valove. Veći poplavni valovi bili su 1964., 1977. i 1993., ali bez opasnosti za niže položeno Čepićko polje.

Prije prokopavanja tunela prema Plominskom zaljevu Boljunšćica je utjecala u Čepićko jezero i otjecala u rijeku Rašu.

Slike