Torpedo (od lat. torpere, paralizirati, osakatiti), podvodno sredstvo namijenjeno uništavanju (bojnih) plovila.

Ispaljuje se iz brodova i podmornica te obalnih utvrđenja i platformi. Izumio ga je 1860-ih Ivan Lupis, časnik austro-ugarske Ratne mornarice, i nazvao ga Spasilac obale (Küstenretter). On je prvotno (1861.) Tehničkom komitetu austrijske Mornarice predstavio plovilo izduženog oblika sa staklenim jedrima (radi težega opažanja) ispunjenog eksplozivom, kojime se upravljalo s obale. Nezadovoljan njihovom reakcijom stupio je u vezu s engleskim industrijalcem Robertom Whiteheadom s kojime je započeo suradnju oko usavršavanja projekta. Dana 21.XII.1866. predstavili su Whitehead-Lupis model torpeda. Najveća brzina projektila bila je 6 čv, a maksimalni doseg oko 900 m. Zrak u trupu je preko motora s unutarnjim izgaranjem upogonio vijak na kraju trupa. Bojna glava bila je napunjena gloksilinom. Whiteheadova tvornica je 1881. započela s izvozom torpeda u inozemstvo, a deset godina kasnije njezin je vlasnik otvorio novu tvornicu u Engleskoj, gdje je pokrenuo proizvodnju prvih navodećih torpeda usmjeravanih žiroskopom.

Blanco Encalada je prvi brod koji je, za čileanskoga rata, stradao od ovakve vrste torpeda. Njegov je razvoj vrlo brzo tekao, a u Prvomu svjetskom ratu postao je glavno oružje podmornica. Izrađena su radionavođena torpeda i torpeda usmjeravana zvukom brodskih motora. Ponovni ubrzani razvoj doživio je tek za vrijeme Drugoga svjetskog rata kada su Japanci uveli inovativni sustav koji je umjesto komprimiranoga zraka koristio čisti kisik postignuvši veći doseg, točnost, brzinu i razornu moć.

Zahvaljujući razvoju tehnologije, u najmodernije doba kod torpeda je usavršena brzina tako što je izmišljena košuljica mjehurića (u kojoj se kreće) koja smanjuje trenje dozvoljavajući mu da razvije brzinu od 250 čvorova. Najbolji primjeri su iranski Hut i ruski VA-111 Škval. U Rijeci se od 1866. do 1943. proizvelo preko 20.000 torpeda.