Lazea, Philippa

Lazea, Philippa (Philippa Lazea Polana Illyrica), pjesnikinja (Pula, 1546 - Trst, 1576). Učena renesansna pjesnikinja iz plemenite obitelji. Lazea je latinistica, rođenjem vezana uz Pulu, a životnim djelovanjem uz Veneciju i Padovu.

Njezinu sveukupnu skromnu književnu ostavštinu čine tri pjesme, odnosno sedamdeset stihova. Čitala je klasike i tekstove svojih suvremenika (korespondencija), a i njena su djela drugi čitali i posvećivali joj pjesme, epigrame, elegije i dr. Vrsno je poznavala grčki i latinski, a uspješno se bavila pisanjem poezije na latinskom, u kojima nema pretjeranih izlijeva sentimentalnosti. Istovremeno, nije se odvažila pisati na pučkom talijanskom jeziku. Teme je birala u skladu s klasičnim književnim uzorima. Proučavali su je suvremenik Jean Jacques Boissard (1528-1602) te Ivan Kukuljević Sakcinski (1816-1889), Baccio Ziliotto (1880-1961) i Pietro Stancovich (1771-1852) u čijem je kapitalnom djelu objavljena Lazeina latinska sapfička pjesma Carmen Saphicum (pisana u slavu J. J. Boissarda).

Pula joj je posvetila ulicu još 1889. pod nazivom Via Lacea (današnja Teslina ulica u blizini Amfiteatra); njeno ime nestaje 1916. da bi se u pulsku uličnu toponomastiku vratio 1923. i ostao do 1938. Vraća se zatim 1993. na trg Piazzetta Lacea koji postoji i dan danas.

Lazea predstavlja jedan od važnijih ženskih glasova Renesanse u jadranskome krugu. Boissard je naziva ilirskom Sapfom.

 

LIT.: V. Delbianco, S. Roić, Razumjeti drugoga, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2014.

U.