Archeografo Triestino

Archeografo Triestino, znan. časopis s pretežito pov. sadržajem, koji s prekidima izlazi u Trstu od 1829. na tal. jeziku. Zamislio ga je i pokrenuo D. Rossetti unutar tršćanskoga kulturno-znanstvenoga društva Minerva (Gabinetto di Minerva). Prvi je sv. izišao pod naslovom Raccolta di opuscoli e notizie per Trieste e per l'Istria.

Sadržaj priloga u početnom je razdoblju potpuno odražavao Rossettijevu koncepciju povijesti (stjecanje novih spoznaja objavljivanjem arhivskih vrela i priređivanjem starih rukopisa), ali i njegove polit. poglede, napose o gradu Trstu i pripadajućem zaleđu. Prvi svesci iznijeli su niz važnih i do tada nepoznatih podataka o Trstu i Istri - od statistike do horografskih opisa (ant. srednjovj. te iz ranoga novoga vijeka), ali i djela trajne vrijednosti, poput »istarskih komentara« novigradskoga biskupa G. F. Tommasinija pod naslovom De' commentari storici-geografici dell'Istria, libri otto, con appendice (sv. IV., 1837). Među suradnicima, uz Rossettija, ističu se, u prvome redu, P. Kandler, ali i barbanski kanonik P. M. Stancovich. Nakon IV.sv. (1837) završava prva serija časopisa. Nakon Rossettijeve smrti (1842) nastao je zastoj u izlaženju časopisa. Minervino je društvo 1869. novim urednikom imenovalo pravnika i povjesničara medievalista C. Buttazzonija. On se znanstvenim profilom i specijalističkom orijentacijom, napose etnokulturnim i polit. pogledima, izvanredno uklopio u nastojanja društva da tematiku časopisa proširi i na Furlaniju - ne samo na austr. pokrajine Goričku i Gradišku, već i na njezino cijelo područje, uključujući i Karniju. Time su postavljeni temelji geopolit. prostoru što ga je (1863) lingvist Graziadio Isaia Ascoli nazvao Julijskom Venecijom, pojmom koji je potom imao iznimno važnu ulogu u polit. prijeporima oko tal. istočne granice. Buttazzonijeva iznenadna smrt (1871) ponovno je izazvala trogodišnji zastoj u izlaženju časopisa: konačno je 1875. urednikom izabran Attilio Hortis, povjesničar i gradski knjižničar u Trstu. Od 1887. časopis je vodio arheolog i povjesničar A. Puschi. On je još više proširio krug suradnika (napose arheologa, lingvista i etnologa) i časopis učinio poznatim ne samo u Kraljevini Italiji, već i u mnogim eur. zemljama. U tijeku daljnjeg izlaženja na čelu uredništva izmijenilo se više članova Minervina društva, poznatih proučavatelja prošlosti, poznavatelja i ljubitelja starina Julijske Venecije: P. Sticotti (1903-52), Marino Szombathely (1953-70), Cesare Pagnini i Giuseppe Secoli (1973-84), Alfieri Seri (1985-87), Gino Pavan (od 1988). Od 1938-39., kada započinje IV. serija, A. T. postaje edicijom tršćanske sekcije odbora Deputazione di Storia Patria per le Venezie, a dvobrojem 16-17 za god. 1949-50., ponovno se vratio u Minervino društvo.

Časopis donosi golemu građu, važnu za povijest Istre, Julijske Venecije i cijeloga sjevernojadranskoga prostora, dobrim dijelom neiskorištenu i nedovoljno vrjednovanu i kritički ocijenjenu u hrv. povijesnoj znanosti.

LIT.: G. Pavan, urednik, Archeografo Triestino: Indice generale 1829-1991, Trieste 1992.
M. Bertoša, Istarska enciklopedija