Maslina (Olea europaea), zimzeleno drvo iz por. maslina (Oleaceae). Uzgaja se zbog plodova koji služe u prehrani i za proizvodnju ulja. Zreo plod je boba težine 1 do 14 g, kojoj je mesnati dio (mezokarp) bogat uljem (7 do 35%). Postojbina je divlje masline Sredozemlje: fosili lista pronađeni su u naslagama iz pliocena (Italija) i gornjega paleolitika (sjev. Afrika), a ostatci drva u iskopinama iz brončanoga doba (Španjolska). Udomaćena je prije oko 6000 god. na obalama Sirije i Palestine.

U XVI. st. pr. Kr. Feničani su je donijeli na grčke otoke, a Rimljani proširili svojim Carstvom, ali su je zatekli i u sj. Africi, gdje su Berberi poznavali cijepljenje masline na divlju podlogu. U Istri se uzgaja od I. st. pr. Kr., ugl. na zapadnom i juž. dijelu priobalja. Danas je proširena diljem svijeta u umjerenom pojasu od 45°N do 35°S, a može uspijevati i do 700 m nadm. visine. Može doživjeti starost od više stoljeća, no u intenzivnom maslinarstvu vijek joj je oko 50 godina. U svijetu se uzgaja oko 800 mil. stabala na 9,5 mil. ha. Hrvatska ima oko 3 mil. stabala na površini od 25 000 ha, a u Istri ih je oko 420 000 na površini od oko 1600 ha. Prosječni je urod po stablu u Istarskoj županiji 5 do 10 kg, a godišnja proizvodnja maslinova ulja 200 do 400 t.

Maslinarstvo je u Istri oduvijek ovisilo o društvenim prilikama u užem i širem okruženju. Do njegova najvećeg zaostajanja s obzirom na ostala maslinarska područja u svijetu došlo je 1945–90; tada je realiziran projekt UN-a (UNDP/FAO) u svrhu obnove maslinarstva u državi, u sklopu kojega su bili podignuti nasadi maslina kraj Poreča i Barbarige, no rezultati nisu bili zadovoljavajući. Brži razvoj maslinarstva počeo je 1990-ih poticajnim mjerama države, obnovom starih maslinika i sadnjom novih. Prema procjeni, broj stabala maslina je od 147 488 u 1988. porastao na oko 420 000 u 2003. Postojeći nasadi mogu se razvrstati u nekoliko skupina: stari nasadi domaćih sorata, noviji nasadi (1970–90) i najnoviji nasadi (poslije 1990). U starim nasadima, koji su najvećim dijelom dotrajali i traže obnovu, primjenjuju se tehnološki zahvati primjereni ekstenzivnom maslinarstvu: neredovita rezidba, nedovoljna gnojidba i mjere zaštite, što je uzrok niskih prinosa. U istar. nasadima maslina nešto više od trećine stabala (146 800) pripada autohtonim sortama: buža (50,69%), rosinjola (5,72%), crnica (karbonera, 5,60%), bjelica (belica, 30,22%) i dr. manje zastupljenim sortama (7,77%). Novi nasadi podizani su pretežito stranim sortama (leccino, frantoio, pendolino). Proizvodnjom sadnog materijala bavi se nekoliko manjih proizvođača s ukupnim kapacitetom od približno 50 000 sadnica godišnje. Istraživanja bioloških odlika i gospodarskih vrijednosti domaćih sorata radi podizanja kvalitetnih matičnih nasada počela su 2002. u Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču.

Slike