Spon, Jacob

Spon, Jacob, liječnik, arheolog, pionir u istraživanju grčkih spomenika (Lyon, 1647 - Vevey, 25. XII. 1685). Diplomu je stekao 1667. u Parizu. Nakon studija mnogo se bavio proučavanjem starina. Proučavao je grčke i rimske natpise u Italiji, Hrvatskoj, Grčkoj i Maloj Aziji te je prikupio zbirku zlatnih kovanica, 3000 grčkih natpisa, 600 latinskih i 150 rukopisa. Na istraživačkom putu ga je pratio George Wheler, engleski plemić. Spon je 1677. objavio plodove svojih zapažanja i proučavanja Europom u djelu pod naslovom "Voyage d'Italie, de Dalmatie, de Grece, et du Levant, Fait aux années 1675. et 1676. Par Jacob Spon et George Wheler". Knjiga je ubrzo prevedena na talijanski, nizozemski i njemački.

Objavio je nekolicinu drugih radova na istu temu. Između ostalog bavio se i strukom, pa je napisao nekoliko radova o medicini (medicinska primjena kave, čaja, čokolade i mineralnih voda). Zbog uredbe kojom je 19. X. 1685. Ljudevit XIV. poništio nekadašnju slobodu vjeroispovijesti vatreni je protestant Jacob Spon morao napustiti Francusku i otputovati u Utrecht, gdje mu je u međuvremenu ponuđeno mjesto profesora na medicinskom fakultetu. Na putu se razbolio i umro u mjestu Vevey, na obalama Ženevskog jezera.

Spon je bio zaljubljenik u starine, koje u nas, gdje putuje s klasicima pod rukom, nalazi u izobilju. U knjizi spominje ljudska vjerovanja, divove, i druga praznovjerna uvjerenja. Njegov interes obuhvaća antičke natpise, rimske zidine, plosnate rezbarije, kipove i dr.

Spominje otok Sv. Andrije kod Rovinja, njegov franjevački samostan, a i grad Rovinj uz zapažanja o stanovništvu i o vinu. Putnik s velikom strašću za arheologiju nije mogao izostaviti Pulu, grada na pola puta između Mletaka i Zadra. Bilježi podatke o sudbini Arene i katedrale, prepričava mit o Argonautima i nastanku Pule, definira njezinu etimologiju, spominje slavoluk Sergijevaca i tvrđavu na kaštelu. Sponu i njegovom suputniku nije mnogo trebalo da se uvjere da im je puk više smetnja nego pomoć u prepoznavanju starina. Autor je na kraju knjige prepisao latinske natpise koje je zabilježio na dotičnom putovanju. Dva su natpisa iz Rovinja, a drugih pet pogledao je u Puli. Nastojao ih je tumačiti jako jezgrovito, kako bi znanstvenici, koji će njegovo djelo uzeti u ruke, mogli o njima prosuditi slobodom vlastita nahođenja. Sponova knjiga obuhvaća i bakroreze pročelja hrama Rome i Augusta te slavoluka uz zanimljive opise.

 

LIT.: D. Kečkemet, Antički spomenici Pule na slikama i u opisima stranih autora od XV. do XIX. stoljeća, Jadranski zbornik VII, Rijeka – Pula 1969; I. Pederin, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemačkim putopisima, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1991; Lj. Krmpotić, Spon, Adam, Cassas i Lavallée u Hrvatskoj, Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, Hannover – Čakovec 1997; S. Bertoša, A. Giudici, Europski putnici u Istri od XV. do XIX. stoljeća, u: Tabula 11, Sveučilište J. Dobrile u Puli, Pula 2013.

U.