Rosaccio, Giuseppe

Rosaccio (Rosazio, Rosazzio), Giuseppe (Gioseppe, Gioseffo), pravnik, liječnik, humanist, putopisac, kartograf (Pordenone, između 1530. i 1550. - Firenca?, oko 1620.).

U Padovi je studirao filozofiju, medicinu i pravo. U početku je radio kao liječnik te kao sudac u građanskim parnicama.

Autor je četrdesetak knjiga. Njegovo je najznačajnije djelo Viaggio da Venetia a Costantinopoli (Per Marre, e per Terra, et insieme quello di Terra Santa cioe Città, Castelli, Porti, Golfi, Isole, Monti, Fiumi e Mari, Opera utile, a Mercanti Marinai, et a studiosi di Geografia) tiskano u Veneciji. Prema nekim izvorima prvo izdanje je iz 1574., koje je navodno izašlo s imenom Marca Sadelera, autora bakroreza u njemu, ali nema egzaktne potvrde, pa se u novije vrijeme kao prvo izdanje navodi ono iz 1598. Knjiga je potom tiskana i 1601., 1604. i 1606. Ilustrirana je brojnim Sadelerovim bakrorezima, a u njoj Rosaccio opisuje put od Venecije do Dubrovnika morskim putem i od Dubrovnika do Istanbula kopnenim putem te bilježi udaljenosti.

Na stranicama 4, 6 i 7 nalazimo mapu sjevernog Jadrana, odnosno Tršćanskog zaljeva od Gradeža (Grado) do Premanture, Kvarnera i obale istočnije od današnje Rijeke. Autor spominje Kopar (Capo de Istria), Izolu (Isola), Motovun (Montona). Nacrtani su Veliki i Mali Brijun/Brion, ali bez navođenja imena. Označeni su Svetvinčenat (S. Vicenzo) i Vodnjan (Adignan). Labin je vjerojatno zamijenio s Medulinom, smjestivši ga istočnije od Pule. Rijeka (Fiume) nacrtana je na izvoru Raše, a s jedne i druge strane nalazimo Vranju (Urana). Velikim je slovima zabilježeno ime poluotoka ISTRIA, a na ušću Raše more QVARNER. Označeni su i Cres (Cherso) i Krk (Vegia). Od sjeverozapada istarske obale redaju se gradovi Humago (Umag), Parenzo (Poreč), Rovigno (Rovinj) i Pola (Pula) te Medolin (Medulin). Kod prikaza Rovinja ističe se oznaka s crkvom sv. Eufemije. U pozadini je crkvica sv. Marije a u okolici je nacrtano uređeno poljoprivredno zemljište, koje podsjeća na rimsku centurijaciju. Oko Rovinja još su zabilježeni Molo Niouo i Grota di Sta Eufemia na koju je naizgled oslonjen cijeli grad. Uz obalu su otočići Scoio de Santo Andrea i Scoio de Peoti.

Ispod Pule (Polla) vidimo Querrner. U donjem desnom kutu je crkva s natpisom Sancta Maria de Perriontori. Na položaju današnjeg Muzila nalazi se visoki toranj koji je nazvan Torraco di Orlando. Izvan zidina nalaze se ruševine s natpisom Ruine Antiche, a u pozadini samostan (Monastier de M). Do njega je amfiteatar s četiri reda otvora. Te su gravure vrlo slične onima iz nešto ranijih radova Giovannija Camotija pa je moguće da ih je Sadeler kopirao. Bakrorez, odnosno putokaz, premda s pregršt pogrešaka, vrlo je zanimljiv i vrijedan za proučavanje kartografije, toponimije i zemljopisa Istre.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Marco Tamaro, Le città e le castella dell'Istria, II., Parenzo 1893.; Duško Kečkemet, "Antički spomenici Pule na slikama i u opisima stranih autora od XV. do XIX. stoljeća", Jadranski zbornik, 7, Rijeka – Pula 1969.; Miroslav Bertoša, Istra: Doba Venecije, Pula 1995.; Ljudevit Krmpotić, Spon, Adam, Cassas i Lavallée u Hrvatskoj, Hannover – Čakovec 1997.; Milorad Pavić, "Plovidbene rute srednjim i južnim Jadranom u izolaru Giuseppea Rosaccia", Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 45, 2003.; Attilio Krizmanić, Robert Matijašić, M. Bertoša, Stradarij Grada Pule – Stradario della città di Pola, Pula 2008.; Slaven Bertoša, Antonio Giudici, "Europski putnici u Istri od XV. do XIX. stoljeća", Tabula 11, Pula 2013.; Orietta Selva, "Per mare e per terra verso l'Oriente: L'opera cartografica di Giuseppe Rosaccio", Atti CRS, XLV, Rovigno 2015., 147-175; Elide Casali, "Rosaccio, Giuseppe", Dizionario Biografico degli Italiani, 88, 2017., https://www.treccani.it/enciclopedia/giuseppe-rosaccio_%28Dizionario-Biografico%29/, pristupljeno 27. 7. 2023.