Albertini da Pirano, Gaspare

Albertini da Pirano, Gaspare, kipar, kamenorezac, graditelj oltara (Piran, prva pol. XVIII.st. - ?, kraj XVIII.st.). O njegovu se životu zna vrlo malo. Imao je radionicu u Piranu, a djelovao je poglavito po Istri i Kvarneru.

U Novigradu je (1764-87) u crkvi sv. Pelagija izradio oltar Gospe od Ružarija i oltar sv. Lucije (afrički i kararski mramor), po razmjerima i izvedbi vješto usklađene s gl. oltarom (djelo C. Picca). U Piranu je 1781. izradio oltar u barokiziranoj crkvici Gospe od Zdravlja (na Punti). U Cresu je u desnom brodu crkve Marije Snježne načinio oltar sv. Roka (ružičasti mramor, volute i rub kartuše stipesa u bijelom mramoru), na čijim su atičkim volutama dva anđela. Najvrjednijim se njegovim djelom drži gl. oltar u crkvi sv. Antuna Opata u Velom Lošinju (oko 1783), iza kojega su u svetištu orgulje, te oltar sa njegovim pročeljem čini skladnu cjelinu. Reljef Večera u Emausu na stipesu toga oltararađen je po grafičkom predlošku u kararskom mramoru; sa strana svetohraništa kipovi su sv. Antuna Opata i sv. Grgura Spoletskoga. Radovi mu se odlikuju obilježjima mlet. kasnoga baroka (rokoko) s naznakama ranoga klasicizma, a u izvedbi polikromijom i vrsnom obradom mramora kojom je postignut dojam mekoće oblika.

LIT.: L. Parentin, Cittanova d'Istria, Trieste 1974; R. Matejčić, Djela primorskih baroknih oltarista Gašpara Albertinija iz Pirana i Franje Capovilla iz Kopra na Kvarneru i u Rijeci, Zbornik za umetnostno zgodovino (Ljubljana), 1984, 20.
Đ. Križman-Zorić, Istarska enciklopedija