Albertini da Pirano, Gaspare, kipar, kamenorezac, graditelj oltara (Piran, prva polovica XVIII. st. - ?, kraj XVIII. st.).

O njegovu se životu zna vrlo malo. Imao je radionicu u Piranu, a djelovao je poglavito po Istri i Kvarneru. U Novigradu je (1764.-87) u crkvi sv. Pelagija izradio oltar Gospe od Ružarija i oltar sv. Lucije (afrički i kararski mramor), po razmjerima i izvedbi vješto usklađene s glavnim oltarom (djelo Carla Picca). U Piranu je 1781. izradio oltar u barokiziranoj crkvici Gospe od Zdravlja (na Punti). U Cresu je u desnom brodu crkve Marije Snježne načinio oltar sv. Roka (ružičasti mramor, volute i rub kartuše stipesa u bijelom mramoru), na čijim su atičkim volutama dva anđela.

Najvrjednijim se njegovim djelom drži glavni oltar u crkvi sv. Antuna Opata u Velom Lošinju (oko 1783.), iza kojega su u svetištu orgulje, te oltar s njegovim pročeljem čini skladnu cjelinu. Reljef Večera u Emausu na stipesu toga oltara rađen je po grafičkom predlošku u kararskom mramoru; sa strana svetohraništa kipovi su sv. Antuna Opata i sv. Grgura Spoletskoga. Radovi mu se odlikuju obilježjima mletačkog kasnoga baroka (rokoko) s naznakama ranoga klasicizma, a u izvedbi polikromijom i vrsnom obradom mramora kojom je postignut dojam mekoće oblika.