Casa Balilla u Puli

Projekt pulske Case Balilla nije iznimka u procesu afirmacije talijanskog državnog arhitektonskog stila nazvanog "Stile Littorio". Važna institucija poput Case Balilla nije mogla zaobići eklektički spoj raznovrsnih stilova kao ni autoritativni monumentalizam. Guido Brass, gorički arhitekt ovoga djela, odabrao je Palladija kao podlogu, odnosno historijsku argumentaciju, za izradu projekta.

Državne investicije toga doba promovirale su sportske, edukacijske i omladinske sadržaje širokog razmjera koje se i danas koriste s istom namjenom. Istovremeno se putem arhitekture širila dogmatska fašistička ideologija. Tlocrt pokazuje tipološku konstrukciju simetričnih ulaza s centralnom dvoranom okruženom koridorom i uredskim prostorima koji su se poredali uz fasade. Prednja strana zgrade odaje autoritativni karakter i simetričnost. Ujedno jasno prezentira unutarnju sliku prostora. Pročelje je zamišljeno kao mješavina klasike i fašističkih elemenata, što je trebalo doći do izražaja u impozantnim stupovima obrađenih u obliku svežnja, simbola fašističkog režima. Realizacija je, međutim, krenula u drugom smjeru, te je pročelje lišeno suvišnih ornamenata ostavljajući naglasak na sam volumen i impozantnost zgrade. Stražnji dio zgrade okrenut je vanjskom igralištu i pokazuje iznimnu simetriju velike strogosti koja je isprekidana i segmentirana stubištima, natkrivenim ulazima i terasama. Današnji naziv objekta jest "Dom braće Ribar" a ulica je Marsovo polje 6.

 

LIT: E. Jurcan, E. Strenja, Talijanska moderna arhitektura u Puli (1930-1940), DAI-SAI, Pula 2006.

U.