Samostan i crkva Svetih Srdaca Isusova i Marijina

Samostan i crkva Svetih Srdaca Isusova i Marijina, ženski redovnički samostanski kompleks u starogradskoj jezgri Pule izgrađen 1908. godine. Projekt s izrazitim elementima kasnobaroknog klasicizma započeo je Virgilio Volpi, a dovršio Domenico Malusà. Crkva Svetih Srdaca duga je 34,6 m, široka 14,7 m i visoka 15,3 m.

U planu je bila i izgradnja zvonika visoka 26 metara koji je prvo predviđen na začelju crkve, zatim ispred nje, no nikada nije ostvaren. Po završetku Drugog svjetskog rata objekt je izgubio prvobitnu funkciju nakon što su redovnice napustile crkvu i samostan. Godine 1958. crkvu preuzima Arheološki muzej Istre koji je rabi kao spremište. Zbog nemogućnosti obnove crkve došlo je do urušavanja krova, a uslijed loše gradnje građevine, koja je temeljena na nasipu, došlo je do slijeganja terena ispod apside te njezinog odvajanja i pucanja. Arheološki muzej Istre pokrenuo je krajem 80-ih godina XX. stoljeća inicijativu za obnovu crkve radi utemeljenja muzejsko-znanstvenog centra koji bi bio smješten u tom prostoru. Početkom 90-ih godina arheološki materijal koji je čuvan u crkvi premješten je u Fort Bourguignon, a na crkvi je promijenjen krov. Tijekom 2007. godine započet je projekt obnove crkve koja je po prvom planu trebala biti preuređena u srednjovjekovni lapidarij, a po konačnoj ideji u muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca. Nakon otvorenja novog muzejsko-galerijskog prostora crkva je postupno pretvorena u mjesto prezentacije kulturnih sadržaja tijekom turističke sezone, te centar kulturnog života grada Pule i Istarske županije tijekom čitave godine.

 

A. Podgornik

http://www.ami-pula.hr/dislocirane-zbirke/sveta-srca/


*natuknica je nastala u sklopu projekta „Studenti kreiraju Istrapediju“