Rovinjske ubožnice

Rovinjski dom za starije i nemoćne ima duboku tradiciju ukorijenjenu u istarskom, odnosno rovinjskom društvu. Bolničke (ubožničke) strukture počele su se pojavljivati u Europi već u XIII. st. U Rovinju su u ranom srednjem vijeku samostani davali određenu vrstu gostoprimstva. Prisegom na vjernost Veneciji 1283. grad je započeo demografski rast, popraćen širenjem bratovština, osobito laičkih. Najstarija među njima je bratovština Madonna di Campo (Majka Božja od Polja) koja je osnovana 1323. Prema statutu, ustanova je imala više ciljeva, duševnih poput molitvi i praktičnih, poput brizi o siromašnima.

Zahvaljujući besprijekornom poslovanju bratovštine i na temelju stečene imovine, 1475. je njen upravitelj Matio odlučio utemeljiti ubožnicu. Jednosobna ubožnica je u početku prihvaćala siromašne, društveno odbačene i usamljene starije osobe. Ovaj tip ustanove bio je nerazdvojivo vezan za crkvene strukture, prostorno, pa i arhitektonski. U glavnoj prostoriji boravili su muškarci i žene, a dodatne dvije manje sobe bile su namijenjene časnoj sestri Nadstojnici i smještaju stranih svećenika. Početkom XVIII. st., uslijed demografskog rasta gradskog stanovništva i povećanja korisnika, dolazi do odvajanja muškaraca i žena u posebne prostorije da bi se poboljšali uvjeti skrbi. Statut ustanove usvojen je 17. veljače 1707. Na jednogodišnji su mandat imenovana četiri zastupnika sa zadaćom obilaženja i vođenja ubožnice. Vrata ustanove bila su otvorena lokalnom stanovništvu (u slučaju siromaštva ili ako nisu imali roditelje ili djecu) i strancima koji su svoje usluge plaćali i čije nekretnine i dobra nisu ostajali Ubožnici nakon smrti korisnika. Zbog pogoršanja društvenog stanja u gradu u XVIII. st. Općina osnuje 1763. bratovštinu od Milosrđa ili Nemoćnih siromaha (Suffragio della Carità o dei Poveri infermi). Od novca prikupljenog od javne i privatne milostinje bratovština je nesretnim kategorijama društva (siromašnim, nemoćnim, bolesnim, rodiljama, udovicama te siromašnim i napuštenim ženama) osiguravala svakodnevnu hranu i lijekove. Često se dešavalo, u Europi kao u Rovinju, da najuglednije obitelji poklone imanje ili novčana sredstva bratovštinama koje su skrbile o siromašnijem sloju građanstva. Tijekom francuske uprave, 1807. godine, ukinute su sve rovinjske bratovštine te je čitava društvena skrb o siromašnima u potpunosti ujedinjena pod Komisijom za Milosrđe. Krajem XIX. st. obje ubožnice u kontradi Montalbano bile su u veoma lošem stanju i financijski iscrpljene jer su potpomagale preko sto siromaha. Upravo iz tih razloga počela se kod Domenica Pergolisa stvarati ideja o izgradnji novoga prihvatilišta.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Dom čine ljudi: 1900-2010, Dom za starije i nemoćne osobe „Domenico Pergolis“ Rovinj, Rovinj 2010.

Slučajna natuknica

Capar, Marijan