Zgrada centralne pošte u Puli

Zgrada centralne pošte u Puli arhitekta Angiola Mazzonija iz 1933. jedna je od najznačajnijih ostvarenja razdoblja između dva svjetska rata u Istri, ujedno i najznačajnije ostvarenje talijanskoga racionalizma u Istri.

Marinettijev posjet Puli i njegova veza s političkom elitom bili su presudni kod uvrštenja nove pulske pošte na popis prioriteta. Projekti važnih državnih građevina morali su proći određenu administrativnu proceduru, koja je podrazumijevala i potvrde na različitim razinama, uključujući i onu samog ministra prometa. Uz to, tražila se i suglasnost pulskoga podestata Luigija Bilucaglie. Kada je direktor državnih željeznica inženjer Businari naručio drugi projekt 1932-1933., arhitekt Mazzoni došao je u Pulu i sastao se s podestatom koji ga je, uz nekoliko uvjeta, odobrio. Pošta je iz tog razloga dobila na pročelju spomenik palim poštarima (rad kipara Aliventija) i impresivni fascio (svežanj) od mazonita.

Zgrada centralne pošte u Puli svojim netradicionalnim izgledom iskače iz stilske skupine objekata izgrađenih u razdoblju talijanske uprave. Na objektu najviše oduševljavaju izbor i kvaliteta materijala. Građevina je konstruirana od istarskog kamena i obložena izvana mramorom, porfirom i granitom. Kameni okviri prozora su od crno-zelenog mramora, a sokl (zadebljanje, tj. izbočenje na zidu koje počinje od poda) je od sivog mramora. Prečke na rešetkama i prozorski okviri izrađeni su od aluminija. Glavni ulaz je od ljubičastog i roza porfira, a istaci i vijenci su od zeleno-crnog mramora. Ulazna vrata posebno su dizajnirana.

Najintrigantniji dio pulske pošte je kružni ulazni hall sa spiralnim stubištem. Ekspresivnost toga prostora istaknuta je bojom. Zidovi i stube su potpuno obloženi komadićima crvenog stakla, reflektirajućim mozaikom (aluzija na Tizianovu crvenu boju). Sjaju i toplini crvene boje suprotstavlja se napeta crna linija rubnika stubišta. Unutrašnjost je specifična upravo po tom lebdećem, futurističkom zavojitom stubištu. Avangardnost toga dijela ostvarena je i jedinstvenom stereometrijom, duhom konstruktivizma i purizmom Moderne. Stubište na trećem katu izbačeno je izvan osnovnog gabarita objekta. Stepenice su izgrađene od balskog kamena. Okviri šaltera su od crnog mramora, lusteri od stakla Murano. Stolice su bile izrađene od polirane orahovine, satovi od bronce. Mazzoni je osobno izabrao sav materijal, te projektirao sav namještaj. Svi detalji izrađeni su po Mazzonijevim uputama i nacrtima. Urbanistički je dobro smještena na sjecištu dviju prometnica, pristupačna korisnicima sa svih strana. Jako je funkcionalna prostorna dispozicija, gdje se iz ulaznog halla vrlo jednostavno stiže u pregledne prostore pošte, čime je na najbolji način zadovoljen jedan od osnovnih kriterija za ispravno projektiranje poštanskih ureda: jasno su definirani putovi korisnika, odvojeni od putova samog osoblja. Autorova sklonost asimetriji, koju je dokazao i na tradicionalnijim rješenjima, dolazi i tu do izražaja u komponiranju volumena: dva se kvadra pod oštrim kutom sklapaju s valjkom. Igra je to geometrijskih tijela, koja će na kraju rezultirati novim nepravilnim oblikom. Unatoč izuzetno funkcionalnom prostoru, što je ovu građevinu svrstalo u red racionalne arhitekture, neki detalji, osobito u interijeru, kao što su reljefni okvir vrata i prozora, te upotreba raznobojnih kamenih otplata, upućuju na autorovu fascinaciju i Wagnerovom školom. Mazzoni je arhitekt izuzetna senzibiliteta čija su djela vrlo često sinteza različitih utjecaja, od secesije do futurizma. Pulska pošta jedno je od njegovih najoriginalnijih djela, čija se umjetnička vrijednost znala cijeniti, te je do danas gotovo u potpunosti sačuvala svoj originalni izgled.

Na pulskoj pošti vidimo kompletan futuristički vokabular: zavojito stubište u ulaznom prostoru, ulaznu konzolu, dvorišno stubište izbačeno izvan osnovnog volumena koje povezuje krovove objekta i posebnu dispoziciju elemenata kompozicije. Taj ingeniozni ugaoni objekt zaobljuje ulaznu fasadu, potom se spaja s ravninom okomitom na cestu, da bi nastavio svoj put duž regulacijskoga pravca. Poslije Drugoga svj. rata preoblikovana je ulazna fasada, a uklonjen je spomenik palim poštarima, kao i niša i tri crne vertikale sa sjekirama na krajnjoj desnoj strani glavnoga pročelja.

Arhitektura centralne pošte pretočila se u jezik simboličkog govora, a plastičnom pravilnošću približila se vrhunskom graditeljskom izrazu Moderne.

Uvrštena je u prikaz moderne i postmoderne arhitekture u Istri kao najznačajnije pojedinačno ostvarenje nastalo između dva svjetska rata. Predstavljena je na izložbi moderne arhitekture u Puli i Zagrebu, izložba koja će obići sve veće gradove u Hrvatskoj i Italiji.

Čitavi objekt odiše duhom ruskog konstruktivizma, dinamičkim nabojem futurizma, purizmom Moderne i monumentalnošću lišene strogosti, stvarajući neobično plemenitu arhitekturu koja je u velikoj mjeri utjecala na umjetničko oblikovanje gradskoga prostora.

 

LIT.: A. Rubbi, Moderna i postmoderna arhitektura u Istri, Habitat, 2000; A. Rubbi, Moderna i postmoderna arhitektura u Istri 2, Habitat, 2002; A. Rubbi, Moderna i postmoderna arhitektura u Istri 3, Habitat, 2003; D. Radović Mahečić, Moderna arhitektura u Hrvatskoj (Modern Architecture in Croatia), Školska knjiga, 2007.

S. Bulić, U.

 

*natuknica je nastala u sklopu projekta „Studenti kreiraju Istrapediju“