Pekica, Marko Ivan

Pekica, Marko Ivan, profesor i predavač, novinar, pisac i pjesnik, scenarist, umjetnički fotograf i režiser (Šaini kraj Barbana, 20. III. 1943). Po zvanju profesor suvremenog hrvatskog jezika i komparativne književnosti specijalizirao se u komunikologiji i PR edukaciji. Režirao je više od 150 propagandnih filmova i reportaža te preko 300 radio poruka. 

Radio je kao gost predavač na raznim fakultetima (Ekonomski, Politološki, Hrvatski studiji te Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, Ekonomski fakultet u Puli i Osijeku, Studij menadžmenta i tržišnih komunikacija te Visoka škola za menadžment pri Europskom domu u Zagrebu) i raznim obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je velikog broja propagandnih kampanja (Badel, Bond Street, Coca-Cola, Franck, Gavrilović, Karlovačka pivovara, Kraš Zagreb, Schweppes, Martini, Marlboro, Camel, Camel Trophy, Winston American Campus i dr). Idejni je otac i pokretač časopisa za marketing „Zvono“ i časopisa za kulturu komuniciranja „Epoha“ kojima je bio i izvršni urednik. Pod pseudonimom Paolo Paolini bio je izdavačem i glavnim urednikom knjige o Josipu Sudaru „Iz Jožine torbe i izvan nje“. Obavljao je dužnost direktora marketinga Coca-Cole za jugoslavensko tržište, Karlovačke pivovare za hrvatsko, Philip Morrisa za jugoistočnu i srednju Europu te je za isto područje vodio odnose s javnošću u Marlboro World Championship Team-u. Bio je savjetnik za marketing Coca-Cole, Philip Morrisa, RJR Reynoldsa, JTI – Japanese Tobacco Internationala, Sunce osiguranja i Rukometnog kluba Badel 1862 Zagreb. Tijekom 2012. obnašao je dužnost savjetnika za odnose s javnošću na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Godine 2013. održao je niz predavanja na poslijediplomskom studiju u sklopu UN-ovog Europskog centra za mir i razvoj (European Center for Peace and Development). Stalni je kolumnist Obrtničkih novina.

Idejni je otac i prvi direktor Festivala tržišnih komunikacija u Portorožu 1984. (danas Golden Drum) i član IAA New York od 1982. (na kongresu IAA u Barceloni, deset godina kasnije, primljen je u IAA World Council). Surađivao je s velikim brojem manifestacija (ATP Umag, FESTO, EVENTUM, Noć gutača reklama, WTA Bol, Univerzijada Zagreb).

Autor je brojnih stručnih priloga u marketinškim glasilima te je kao novinar objavljivao u raznim listovima. Bio je glavnim urednikom i umjetničkim direktorom nekoliko knjiga kćerke Elie Pekica. Krajem 2014. izašao je Pekičin cd čakavske poezije pod naslovom "Istro mila moja, lipa mati moja".

Poeziju piše na čakavskom i objavljuje u Hrvatskoj i SAD-u pod pseudonimom Tone Muštaceja, dok fotografije potpisuje kao Paolo Paolini; sa kćerkom Eliom izlagao je fotografije u Houstonu, na međunarodnoj izložbi Never been to Houston. Dobitnik je višestrukih nagrada: Propagandist godine i Kampanja godine Polo (1980), Grand Prix Portorož (1984), Srebrne i Zlatne ideje za propagandne filmove u Portorožu, Zagrebu i Beogradu (1984, 1985, 1986), Zlatna medalja Univerzijade (1987) te je od strane No Limit Festivala iz Sarajeva 2007. proglašen najboljim hrvatskim komunikologom u regiji. Udruga HOZ (Hrvatski oglasni zbor) predala mu je 2010. priznanje za izniman doprinos u razvoju marketinške struke.

 

U.