Kirac, Luka

Kirac, Luka, svećenik, narodni preporoditelj, političar i proučavatelj istarske prošlosti (Medulin, 27.IX.1860 - Rakotule, 3.I.1931). U rodnome Medulinu završava osnovnu (pučku) školu, a gimnaziju u Senju i Rijeci, financijski potpomognut od strane Jurja Dobrile. Fakultetsko obrazovanje stekao je u goričkoj bogosloviji 1884. godine.

Zaređen je naredne 1885. godine od kada počinje vršiti svećeničku službu u više istarskih mjesta: Marčani, selima Poreštine, Krnici, Raklju, Barbanu, Ližnjanu, Medulinu i Rakotulama. Još u tijeku školovanja mladi se Medulinac „zanosio idejama narodnog preporoda i Starčevićevim pravaštvom", što ostaje trajna odrednica njegova karaktera prvi puta vidljiva za službovanja u Ližnjanu (1895.-1908.), kada aktivno surađuje s vodstvom hrvatskog preporodnog pokreta na čelu s Matkom Laginjom.

Zamah aktivnosti očituje se premještanjem u rodni Medulin 1908. godine, gdje kao župnik provodi narednih šest godina. Zalaganje za interese običnoga puka na svakom od dotadašnjih mjesta službovanja rezultiralo je prijedlogom kolega svećenika i župljana za aktivnim političkim angažmanom u Istarskom saboru, u koji biva izabran zajedno s drugim istaknutim Medulincem Ivanom Zucconom. Tamo aktivno participira od 1908. do 1914. godine kada je ponovno izabran, zalažući se uglavnom za bolesne i siromašne na selu gdje su uvjeti života i liječenja bili na niskoj razini.

U Medulinu je osim svećeničkih zadaća radio i na razvijanju nacionalne svijesti: sudjeluje u radu Narodne čitaonice, predsjednikom je Medulinske posujilnice, osnivač ribarske zadruge, zapaženi član Konzumnog društva, osoba koja radi na promidžbi Medulina kao turističkog mjesta, sudjeluje u osnivanju Hrvatskog sokola Medulin 1911. godine, dograđuje drugi toranj zvonika crkve sv. Agneze te iz tamošnjeg župnog ureda prenosi važne dokumente u Arhiv JAZU u Zagrebu, sačuvavši ih na taj način do danas.

Izbijanjem Prvoga svjetskoga rata kao „nepoželjan" dospjeva u prvu, dvomjesečnu internaciju u Ljubljanu. Druga je uslijedila odmah po ulasku Italije u sukob 1915. godine, kada počinje dijeliti sudbinu naroda južne Istre po logorima u unutrašnjosti Austro-Ugarske Monarhije.

Poslije rata je uslijedilo novo šikaniranje ovaj puta od strane talijanskih vlasti: najprije zbog doprinosa „nacionalnoj stvari" kao politički nepodoban 1919. i 1920. biva pritvoren na Liparima te Sardiniji, a povratkom u Istru mu se zabranjuje služba u staroj župi, nakon čega mještani Medulina u veljači 1920. godine prikupljaju 223 potpisa bezuspješno tražeći njegov povratak. Godine 1920. je raspoređen u zabačene Rakotule na Motovunštini najprije kao privremeni svećenik, a nakon što 1924. odbija umirovljenje, bijaše imenovan župnikom ostavši na toj dužnosti do smrti 1931. godine. Unatoč ograničenom kretanju i učestalim prijetnjama od strane fašističkih dužnosnika, aktivno sudjeluje u političkom društvu „Edinost" iz Trsta. No njegov „najvažniji" posao tijekom rakotulskog razdoblja bijaše pisanje povijesnog djela „Crtice iz istarske povijesti", koje je priveo kraju 1928. godine, a objavljeno tek 1946. godine u Zagrebu.

Umire u Rakotulama 3.I., a sahranjen je na Sveta tri kralja 6.I.1931. godine u Medulinu, prema nekim procjenama u nazočnosti oko 2 000 ljudi.

 

LIT.: I. Mihovilović, „Internacija i progon popa Luke Kirca", Kalendar Jurina i Franina, Pula 1973.,; J. Demarin, „Luka Kirac - svjetao lik u povijesti Istre", Istra, 7-8/1974.; J. Bratulić, Istarske književne teme, Pula 1987.; M. Dabo, „Hrvatski narodni preporod", Monografija općine Medulin (ur. Andrej Bader), Medulin 2013., M. Bertoša, Etos i etnos zavičaja, Pula-Rijeka 1985.; M. Bertoša, „Kirac, Luka", Istarska enciklopedija, Zagreb 2005.; M. Rojnić, „O don Luki i njegovu radu", Crtice iz istarske povijesti (autor Luka Kirac), Pazin 1990. (Zagreb 1946.); J. Jelinčić, „Dokumenti o don Luki Kircu u Historijskom arhivu Pazin", Pazinski memorijal, 16/1988., br. 1; H. Buršić, „223 hrabra potpisa", Monografija općine Medulin (ur. Andrej Bader), Medulin 2013.,220-224.; I. Žagar, Razvoj turizma u Općini Medulin od konca 19. stoljeća do danas, Monografija Općine Medulin (ur. Andrej Bader), Medulin 2013.; „Iz Puljštine", Istarska riječ (Trst), 01.XI.1923.

I. Žagar