Svečnjak, Vilim

Svečnjak, Vilim, slikar i grafičar (Zagreb, 12. VII. 1906 - Zagreb, 3. VI. 1993). Kao dvogodišnji dječak iselio je s roditeljima u Čabar. Ondje je završio osnovnu školu a 1917. na Sušaku položio je drugi razred gimnazije. Izraziti interes prema slikanju pokazao je već u šestoj godini života kada se nije odazivao prijateljima koji su ga pozivali na igranje, već je začarano buljio u pučkog majstora koji je oslikavao prizore iz seoskog života na dnu velikih bačava. 

Ratne neprilike natjerale su ga da prekine školovanje kojega je nastavio 1919. na Drugoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Godine 1927. Svečnjak je upisao Umjetničku akademiju, smjer kiparstvo, no dvije godine kasnije prešao je na slikarski odjel. Zajedno s Kamilom Tompom i Majom Rukavina osnovao je ljevičarski pučki teatar (1931), kojemu je napisao statut i program. S nekolicinom suradnika osnovao je 1933. a zatim uređivao ljevičarski polumjesečnik „Kronika". Nekoliko puta je uhapšen zbog političkog opredjeljenja. Nakon dovršene akademije dobio je stipendiju za Sorbonu te otišao u Pariz. Godine 1934. započela je njegova publicistička suradnja s Miroslavom Krležom. Iduće godine boravi u Sremskoj Mitrovici kod prijatelja Franje Schneidera gdje izrađuje svoja antologijska djela (Sajam u Mitrovici, Tvornica u Sremskoj Mitrovici, Dvorište u Sremskoj Mitrovici). Potresen stihovima Krležine Balade Petrice Kerempuh 1936. odlučio je svoje doživljaje pretočiti u likovne kreacije. Obnovio je 1938. rad karlovačkog kazališta režijom drame Marijana Matkovića Slučaj maturanta Wagnera. Iste su godine u Komiži na otoku Visu nastala njegova antologijska ulja (Dogovor, Dva ribara, Ljeto, Komiški zaljev, Motiv iz Komiže). U zagrebačkom umjetničkom paviljonu 1939. priredio je svoju prvu samostalnu izložbu. Za vrijeme progona ljevičara 1941., pomoću falsificirane propusnice, pobjegao je na Sušak. Dvije godine kasnije otišao je u Assisi s namjerom da kopira Giottove freske te napiše studiju o istima. Pred kraj Drugog svjetskog rata upućen je u Rijeku sa zadaćom da obnovi kulturni život Rijeke i Istre. Godine 1947. izdao je mapu Istarski motivi a 1951. postao je glavnim urednikom za ilustracije i opremu enciklopedijskog izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Predavao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, izlagao svoje radove na venecijanskom Bijenalu. Godine 1966. postao je članom Europskog društva za kulturu. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vijencem i Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem (1972). Izabran je za redovitog člana Akademije znanosti i umjetnosti (1988).

U.