Gravisi, Girolamo

Gravisi, Girolamo (ili Gerolamo), markiz, arheolog i filolog (Kopar, 15. VI. 1720 - Kopar, 31. III. 1812). U Padovi ga je orijentalnim jezicima podučavao franjevac Carmeli, prvi profesor spomenutog predmeta pri padovanskom Sveučilištu. Studirao je zajedno s prijateljem i bratićem Gian' Rinaldom Carlijem. Njegovi spisi dokazuju da se Gravisi u Padovi bavio, osim književnošću, jezikoslovljem i poviješću, i drugim znanostima, poput fizike. 

Imao je dva sina (Anteo i Dionigio) koji su krenuli očevim stopama, no smrt ih je zaustavila u cvijetu mladosti. Slučaj ga je toliko pogodio da je zamalo ostavio svoj posao. Njegove su znanstvene rasprave bile vrlo cijenjene u čitavoj Italiji. S petnaest je godina (26. VII. 1735) izabran za člana koparske „Accademia dei Risorti", na čije će čelo stupiti 19. lipnja 1744. Bio je zatim članom Akademija u Urbinu (1752), Rovigu (1762), Bellunu (1772), Gorici i Padovi (1781), Kölnu (1796) i drugih društava diljem Italije. Imao je namjeru sastaviti opus koji bi sadržavao podatke o koparskim književnicima. Pietro Stancovich ga je pismom potaknuo da ne odustane od plemenite zadaće na što mu je Gravisi odgovorio da mu prilike ne dopuštaju ispunjenje zakazane si namjere. Prilikom povijesne pobjede Mantove nad Francuzima, sedamdeset-devetogodišnjem akademiku Gravisiju pripala je čast da sastavi sonet koji će proslaviti događaj; djelo koje ističe zasluge austrijskog maršala Paola Kraya naslovljeno je „A Virgilio". Za vrijeme francuske vladavine živio je u Veneciji. Objavio je mnoge disertacije iz povijesti i arheologije te je za sobom ostavio brojne neobjavljene tekstove iz gramatike, jezikoslovlja, prirodnih znanosti, povijesti, arheologije, teologije, filozofije i dr.

 

Dizionario Biografico degli Italiani, Istituto dell'Enciclopedia Italiana, Roma 2002, 58.

U.