Besenghi degli Ughi, Pasquale, književnik (Izola, 31.III.1797. – Trst, 24.IX.1849.).

Školovao se u Izoli i Kopru, završio je studij prava u Padovi (1816.–20.). Nakon što mu nije uspio pokušaj da se pridruži napuljskim ustanicima protiv burbonske kuće 1820., vratio se u Izolu, potom se preselio u Trst, gdje je od 1822. radio u Trgovačkom sudu. Ubrzo je napustio pravničku službu te se posvetio književnosti. Godine 1828. otputovao je u Grčku, gdje se pridružio lordu Georgeu Gordonu Byronu u grčkoj borbi za oslobođenje od Osmanlija. Sljedeće godine vratio se u Furlaniju i u Veneto, a 1846. u Trst, gdje je umro od kolere.

Prema tršćanskom društvu svojega doba razvio je kritički odnos. U proznom djelu Saggi di novelle orientali (1826.) ismijava taj grad (naziva ga Cucibrech) i neke njegove stanovnike, prikazavši ih satirički kroz događaje, običaje i imena orijentalnoga prizvuka. Istom ironijom i humorom opisuje tu sredinu i u stihovima Apologhi (1828.), u kojima se zapažaju prosvjetiteljski postupci. No, po pjesmama u kojima se naziru određeni osobni motivi (egzistencijalni nemir, unutrašnji razdor, ljubav prema ženi i prirodi, iskustvo putovanja u Grčku, pesimističan nazor na svijet), uklapa se u okvire provincijskoga romantizma, tj. u rubnu pojavu toga pokreta. Blizak je Giuseppeu Pariniju, Vittoriju Alfieriju, Ugu Foscolu i osobito Giacomu Leopardiju. U odi A Luigi Vestri (1824.) izrazio je svoja ćudoredna vrjednovanja, u zbirci pisama, odnosno eseja A Martino (1827.) i Ad un correttore e ad un critico (1827.) obrazlaže svoj književni postupak. Posmrtno su mu objavljene Raccolta di poesie e prose (1850.) i Poesie e prose (Trst 1884.).

Posvećena mu je ulica u starogradskoj jezgri Trsta.