Berlam

Berlam, obitelj tršćanskih arhitekata koja je u XIX. i XX. st. oblikovala arhitekturu Trsta i okolice, sudjelovala u kult., gospodarskim te, iredentistički opredijeljena, i u polit. zbivanjima. Giovanni Andrea (Trst, 3. VII. 1823 – Trst, 11. VI. 1892) diplomirao je studij arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, a u Beču stekao diplomu na Politehnici i studirao arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti.

God. 1845–50. radio je u središnjem ravnateljstvu Direzione delle pubbliche costruzioni del Litorale (Distretto di Pisino). U arhitekturu Trsta unio je 1850. stilske elemente tzv. venecijanske renesanse M. Coduccija i P. Lombarda (Palazzo Gopcevich). U Istri je projektirao i izveo objekte ind. namjene. Njegov je sin Ruggero (Trst, 20. IX. 1854 – Trst, 12. X. 1920) studirao arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji 1871–74., a nastavio i diplomirao 1877. na Akademiji likovnih umjetnosti Brera u Milanu (prof. C. Boito). Za pripravništva u očevu arhit. studiju projektirao je i potom vodio izgradnju kazališta Politeama Ciscutti u Puli 1879–81. U projekte palača, vila, višestambenih kuća u Trstu unosio je za tu sredinu nove elemente tzv. toskanskoga stila. Obiteljske veze s porečkom obitelji Sbisà dovele su ga u Poreč, gdje je izveo: 1892. kuću Danelon i kuću Sbisà; 1893. kupalište Bagno Parentino; 1894. kuće Polesini i Vascotto; 1894. projektirao je zgradu Tribunale distrettuale. Sa sinom Arduinom projektirao je i izveo 1904–20. velike objekte važne za urbanu sliku Trsta: Scala dei giganti, Tempio Israelitico, Palazzo RAS. Arduino (Trst, 20. VII. 1880 – Tricesimo, 28. VII. 1946) diplomirao je studij arhitekture 1904. na Politehnici u Milanu, te pohađao studij arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti Brera. Nakon pripravništva vodio je s ocem Ruggerom arhit. studio. God. 1904–10. izveo je zgradu Municipija u Poreču, za koju je izabrao medijevalni stil venecijanskoga zaleđa. Kombinirao je opeku i kamen te drvo za opremu unutrašnjosti, oblikovao je i namještaj u svim reprezentativnim prostorijama. Zgradu je restaurirao 1927. Nakon I.svj. rata odbacio je prevladavajući racionalizam u arhitekturi, a zauzimao se za vlastitu viziju arhitekture, koja je bliža lokalnoj, obiteljskoj predaji. Izvodi malobrojne velike objekte, prepoznatljive točke Trsta: Banca d’Italia, Faro della Vittoria i palača AEDES. U Istri izvodi zgradu el. centrale u Karojbi 1920., komemorativne stupove u Funtani 1928. i na Piazzi Garibaldi u Poreču te spomen-ploču Giuseppeu Piccioliju 1933. u Poreču. Nisu izvedeni njegovi projekti za sjemenište u Poreču (1942) i sjemenište u Puli (1943), koje je radio s Lituanom Samerom.

 

LIT.: C. Lettis, Giovanni Berlam 1823–1892, Architetture, Archeografo Triestino, 1994, 53; isti, Ruggero Berlam 1854–1920, Architetture fino al 1905, ibid., 1994, 54; M. Pozzetto, La saga di Berlam, Ruggero (1854–1920), ibid.; C. Lettis, Arduino Berlam 1880–1946: Architetture, ibid., 1996, 56; M. Pozzetto, Giovani Andrea, Ruggero, Arduino Berlam, Un secolo di architettura, Trieste 1999.

M. Đilas