Benussi, Bernardo

Benussi, Bernardo, povjesničar (Rovinj, 10.I.1846 – Trst, 18.III.1929). Pohađao je nadbiskupsko sjemenište u Udinama, potom nastavio školovanje u Kopru. Nakon mature, 1864. upisao je pravo na Sveučilištu u Padovi, a zatim i studij povijesnih i društv. znanosti u Beču i Grazu. U Grazu je 1869. stekao diplomu učitelja povijesti i zemljopisa, dvije godine poslije i filozofije. Počeo je predavati u gimnaziji u Kopru (1869), no budući da nije potvrđen za predavača, 1874. odlazi u Trst, gdje djeluje kao gimnazijski prof., zatim ravnatelj Ženske gimnazije, da bi na kraju (do 1920) u Višoj trgovačkoj školi predavao filozofiju, pedagogiju, ekonomsku geografiju i povijest trgovine.

Bio je počasni predsjednik Tršćanskoga Università Popolare di Trieste, 1909–13., i Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 1899–1925. Već 1872. u zborniku koparske gimnazije napisao je prikaz istar. povijesti do rimske vladavine, naglasivši da povijest poluotoka nije moguće napisati bez prethodnoga prikupljanja arhivske građe i analize pov. vrela. Za školsku je uporabu 1874. sastavio zemljopisno-povijesno-statistički priručnik o kraju koji će 1903. dobiti naziv Julijska regija (Regione Giulia). Pretiskivano i dopunjavano, to je djelo (sve do 1919) bilo najcjelovitiji pregled podataka o sjevernojadranskome prostoru. Arhivska istraživanja i suradnja s časopisima Archeografo Triestino, gdje je objavljivao priloge o ant. povijesti, i Atti e Memorie označuju njegov zaokret prema medievalistici. Učenik i sljedbenik historiografske škole Beča i Graza, B. je polazio od individualiziranja odrednica političke, pravne, gosp., etičke i kult. povijesti pojedinih areala i razdoblja da bi nakon prikupljanja građe i njezine analize, pristupio sintezi. Po tome modelu nastalo je djelo Storia documentata di Rovigno (1888). Dva Benussijeva potonja rada – Pola nelle sue istituzioni municipali dal 1797 al 1918 (1923) i Pola nelle sue istituzioni municipali sino al 1797 (1924) – objedinjena su u hrv. prijevodu pod naslovom Povijest Pule u svjetlu municipalnih ustanova do 1918. godine (2002). Bogat je podatcima i pregled istar. povijesti L’Istria nei suoi due millenni di storia (1924). U tim radovima Benussi nastoji uobličiti tezu o pov. kontinuitetu rimske, bizantske, srednjovj. feudalne i mlet. vladavine nad Istrom i njezinim gradovima, tj. o dominantnoj ulozi romanske i venetske kulture. I ostali Benussijevi radovi otkrivaju poneki segment istar. prošlosti, primjerice statut Pule s komentarom, pabirci iz matičnih knjiga o pučanstvu toga grada, tekstovi rovinjskih kronika, prikazi starije povijesti Poreča, prilog o 1848. u Istri, rad o Puli 1918., o Trsatu, o feudima puljskih biskupa na Kvarneru, o ulozi T. Lucianija u istar. historiografiji itd. Benussi je 1871–1928. objavio 61 rad te ostavio podatke o povijesti, horografiji, statistici, klimi, institucijama, statutima, javnom životu, običajima, kulturi, crkvama i relig. životu. Djela, historiografski vrlo značajna, odražavaju onodobno istarsko političko-ideološko ozračje. Štiteći tal. interese, B. je otvoreno politički polemizirao s ideološkim suparnicima (npr. s monsinjorom F. Volarićem u časopisu Atti memorie 1893. oko uporabe hrv. jezika u crkvenoj liturgiji). Svojim je tezama više nalik C. Combiju i G. R. Carliju negoli austrofilskom P. Kandleru, kojega je uzeo u obranu poslije njegove smrti. Nakon 1918. odbio je fašističke ideje te ostao vjeran Risorgimentu i idejama tal. građanskoga liberalizma s nacionalnim i nacionalističkim sastavnicama.

LIT.: G. Quarantotto, Bernardo Benussi. Discorso commemorativo, AMSI, 1929, 41 (u dodatku: Bibliografia degli scritti a stampa di Bernardo Benussi); G. Cervani, Bernardo Benussi nel quadro della storiografia liberal-nazionale italiana in Istria alla fine dell’Ottocento, u: Storia documentata di Rovigno, Trieste 1977.
M. Bertoša