Sveta Srca

Crkva Srca Isusova i Marijina, nekadašnji samostan i crkva u starom gradu u Puli, naziva se još crkvom Svetih Srdaca ili Sveta Srca, prema redovnicama koje su je osnovale. Crkva je smještena između dva pulska uspona, De Villeovog i Cvečićevog, podno Kaštela

Gradnju trobrodne crkve započeo je poduzetnik Virgilio Volpi 1908. godine, a dovršio Domenico Malusà 1910. U tlocrtu je pravokutnog oblika, dužine 34,60 m, širine 14,70 m, i visine 15,30 m. Apsida crkve okrenuta je ka jugoistoku. Prema projektima crkva je trebala imati zvonik visine oko 26 metara, na začelju ili ispred crkve, no to se nikada nije ostvario zbog negodovanja susjeda na predloženu lokaciju zvonika. Samostan, u kojem je danas Srednja tehnička škola, izgrađen je 1899. godine, a već 1907. godine korišten je kao dječji vrtić. Redovnice ga napuštaju po okončanju Drugog svjetskog rata pa cijeli kompleks propada. Crkvu od 1958. godine koristi Arheološki muzej Istre kao depo. Pošto je građena na nasutom terenu građevina je statički nestabilna, apsida je napukla i odvojila se od same crkve, a krov građevine se urušio. Obnova crkve krenula je 2007. godine. Po prvotnoj zamisli građevina je trebala poslužiti kao srednjovjekovni lapidarij, no u konačnici crkva je 2011. u cijelosti obnovljena i otvorena kao Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca. U desakraliziranom prostoru bivše crkve moguće je organizirati izložbe muzejskog i galerijskog tipa, predavanja, koncerte, znanstvene skupove i prikazivati filmove. U crkvi su u bočnim brodovima dograđene galerije spojene mostom. Apsida je pregrađena i zatvorena velikim zidom na koji se preko projektora mogu projicirati filmovi i prezentacije. 

T. Dinka