Rimske ceste Istre

Rimskim osvajanjem Istre 177. g. pr. Kr. počinje razvitak cestovne infrastrukture na poluotoku. Ceste su bile glavne žile za širenje imperija i simbol moći i kvalitete Rimskog carstva.

Za Istru je bila važna utvrda Akvileja kao polazište za osvajanja prema istoku i sjeveru pa je važna itinerarna cesta bila Flavijevska cesta (Via Flavia). Vodila je iz Akvileje preko Trsta i Poreča i nastavljala preko Mirne prema Poreču, preko Limskog kanala, Bala i Vodnjana do Pule. Od tuda je nastavljala Liburnijska cesta (Via Liburnica) prema Nezakciju, skelom preko Raškog zaljeva, Labina, Plomina, Plominskog zaljeva i Luke Plomin do Trsata gdje se spajala s cestom Via Gemina, koja je išla iz Trsta preko Moterije i Lipe do Kastva te prema Dalmaciji. Via Flavia i Via Liburnica su ucrtane u itinerar (cestovnu kartu) Tabula Peutingeriana, čija je kopija sačuvana do danas. Slične karte su bile i Itinerarium Antorianum, Itinerarium Hyerosolimitanum i druge koje nisu sačuvane. Flavijska cesta je premošćivala 3 rijeke (Rižanu, Dragonju i Mirnu) te su preko njih bili izgrađeni mostovi od kamena, drva ili cigle. Služila je za vojne potrebe i prijenos pošte. Liburnijska cesta je premošćivala rijeku Rašu. Rimljani su imali i dobra vozila, koja su mogla izdržati vožnju ovakvim cestama na velike udaljenosti. Rimske ceste koristile su se i u srednjem vijeku, no počele su propadati budući ih nitko nije održavao.

 

LIT.: J. Orbanić, Promet u Istri: od Argonauta do Ipsilona, C.A.S.H., Pula, 2005., 15.-17.; Istra kroz vrijeme, CRSR, Rovinj, 2009., 138-139.

* S. Horvat (Radionice uređivanja Istrapedije i Kulturistre)