Slavoluk Sergijevaca, antički spomenik u Puli, na današnjem Trgu Portarata.

Iako postoje dvojbe oko njegove datacije, smatra se da je nastao između 30. i 10. pr. Kr., a spada među nekoliko rimskih spomenika u gradu koji odolijevaju vremenskim izazovima.

Nije zamišljen kao samostojeća građevina već kao dio gradskih vrata (Porta Rata, Aurata ili Zlatna vrata), a podignula ga je Salvija Postuma iz obitelji Sergijevaca. Posvećen je trojici njezinih muških članova, što je vidljivo iz nekoliko natpisa na njemu. Središnji se odnosi na Lucija Sergija Lepida, njezinog sina (ili supruga): „L(ucius) SERGIUS L(uci) F(ilius) LEPIDUS, AED(ilis) TR(ibunus) MIL(itaris) LEG(ionis) XXIX" (Lucije Sergije Lepid, sin Lucija, edil, vojnički tribun 29. legije). Natpis na lijevoj strani posvećen je ocu Lucija Sergija s prethodnog natpisa, odnosno Salvijinom suprugu: „L(ucius) SERGIUS C(ai) F(ilius) AED(ilis) IIVIR" (Lucije Sergije, sin Gaja, edil i duovir), dok je treći smješten na desnoj strani spomenika isklesan u slavu Gneja Sergija, strica Lucija s prvog, odnosno moguće brata Sergija s drugog natpisa (imaju isto ime oca): „CN(aeus) SERGIUS, C(ai) F(ilius), AED(ilis, IIVIR QUINQ(eunnalis)" (Gnej Sergije, sin Gaja, edil i (petogodišnji) duovir). Podatke o njihovom međusobnom srodstvu treba uzeti s rezervom, jer zbog oskudnosti izvora nikada nisu precizno utvrđeni. Naručiteljica spomenika se spominje na dva natpisa, od kojih jedan glasi: „SALVIA POSTUMA SERGI DE SUA PECUNIA" (Salvija Postuma, Sergijeva žena, svojim novcem [je učinila]), a nalazi se na središnjem mjestu arhitektonske dekoracije spomenika. Slavoluk je nastao poslije smrti trojice spomenutih patricija, pa ima simbolički karakter sjećanja na preminule članove obitelji koji su najvjerojatnije pokopani negdje drugdje. Iz tog razloga on nema klasičan grobni karakter. Bogato je dekoriran reljefima, koji zadovoljavaju sve tadašnje elemente visoke i profinjene umjetnosti javnoga tipa. Njegovo zapadno pročelje koje gleda na grad je dekorirano ljepše i bogatije od istočnog, koje je u prošlosti naslanjalo na gradska vrata te samim tim bilo gotovo skriveno.

Mnogi su umjetnici, arhitekti i putopisci kroz povijest zabilježili ovaj spomenik, riječju ili slikom, poput Andree Palladija, Sebastiana Serlija, Giovannija Francesca Camocia, Iniga Jonesa, Jacoba Spona, Georgea Whelera, Giuseppea Rosaccia, Vincenza Coronellija, Giovannija Battiste Piranesija, Jamesa Stuarta, Thomasa Allasona i Nicolasa Revetta (iako se ponegdje spominje da ga je crtao i Michelangelo Buonarroti, to nije točno, crtež iz XVI. st. koji mu se pripisuje rad je Bastiana da Sangalla). Najpoznatiji bakrorezi potječu od dvojice Francuza iz XVIII. st., Charlesa Louisa Clerisseaua i Louisa-Françoisa Cassasa, na čijim se crtežima iza Slavoluka vide poluurušene zidine, korov, grmlje i znaci propadanja grada.

Slike