Slavoluk Sergijevaca

Slavoluk Sergijevaca, antički spomenik u Puli. Iako ima dvojbi oko njegove datacije, smatra se da je nastao između 30. i 10. godine prije Krista, a spada među nekoliko rimskih spomenika u gradu koji odolijevaju vremenskim izazovima.

Nije zamišljen kao samostojeća građevina već kao dio gradskih vrata (Porta Rata, Aurata ili Zlatna vrata), a podignula ga je Salvija Postuma iz obitelji Sergijevaca. Posvećen je trojici njezinih muških članova, što je vidljivo iz nekoliko natpisa na njemu. Središnji se odnosi na Lucija Sergija Lepida, njezinog sina (ili supruga): „L(ucius) SERGIUS L(uci) F(ilius) LEPIDUS, AED(ilis) TR(ibunus) MIL(itaris) LEG(ionis) XXIX" (Lucije Sergije Lepid, sin Lucija, edil, vojnički tribun 29. legije). Natpis na lijevoj strani posvećen je ocu Lucija Sergija s prethodnog natpisa, odnosno Salvijinom suprugu: „L(ucius) SERGIUS C(ai) F(ilius) AED(ilis) IIVIR" (Lucije Sergije, sin Gaja, edil i duovir), dok je treći smješten na desnoj strani spomenika isklesan u slavu Gneja Sergija, strica Lucija s prvog, odnosno moguće brata Sergija s drugog natpisa (imaju isto ime oca): „CN(aeus) SERGIUS, C(ai) F(ilius), AED(ilis, IIVIR QUINQ(eunnalis)" (Gnej Sergije, sin Gaja, edil i (petogodišnji) duovir). Podatke o njihovom međusobnom srodstvu treba uzeti s rezervom, jer zbog oskudnosti izvora nikada nisu precizno utvrđeni. Naručiteljica spomenika se spominje na dva natpisa, od kojih jedan glasi: „SALVIA POSTUMA SERGI DE SUA PECUNIA" (Salvija Postuma, Sergijeva žena, svojim novcem [je učinila]), a nalazi se na središnjem mjestu arhitektonske dekoracije spomenika. Slavoluk je nastao poslije smrti trojice spomenutih patricija, pa ima simbolički karakter sjećanja na preminule članove obitelji koji su najvjerojatnije pokopani negdje drugdje. Iz tog razloga on nema klasičan grobni karakter. Bogato je dekoriran reljefima, koji zadovoljavaju sve tadašnje elemente visoke i profinjene umjetnosti javnoga tipa. Njegovo zapadno pročelje koje gleda na grad je dekorirano ljepše i bogatije od istočnog, koje je u prošlosti naslanjalo na gradska vrata te samim tim bilo gotovo skriveno. Mnogi su umjetnici, arhitekti i putopisci kroz povijest zabilježili ovaj spomenik, riječju ili slikom, poput Michelangela Buonarrotija, Andreje Palladia, Sebastijana Serlia, Gioana Francesca Camocia, Giuseppea Rosaccia, Vincenza Coronellia, Vincenza Scamozzia, Inga Jonesa, Jacoba Spona, Georga Whelera, Jamesa Stuarta, Thomasa Allasona i Nicolasa Revetta. No najpoznatiji bakrorezi potječu od dvojice Francuza iz 18. stoljeća, Charlesa Louisa Clerisseaua i Louisa-Françoisa Cassasa, na čijim se crtežima iza slavoluka vide polu urušene zidine, korov, grmlje i znaci propadanja grada. Danas zauzima središnju poziciju trga Portarata, te svojom jedinstvenom arhitektonskom izvedbom plijeni poglede prolaznika.

 

LIT.: R. Matijašić, K. Buršić Matijašić, Antička Pula s okolicom, Pula 1996., 101.-122.; Antun Travirka, Istra: Povijest, kultura, umjetnička baština, Zadar 2001., 102.-105.

U.