Bastian, Mate (Matko Baštijan, Mate Baštijan)

Bastian, Mate (Baštijan, Matko, pseud. Omišljanin), svećenik, političar i književnik (Jugi kraj Kastva, 5.IX.1828 – Trst, 25.XI.1885). Gimnaziju je počeo polaziti u Rijeci, a završio u Zagrebu (1848). Studirao je bogosloviju u Gorici (1848–51) i Trstu (1851–52), a potom je službovao kao kapelan u Umagu. Od 1856. do smrti živio je i radio u Trstu, gdje je bio vjeroučitelj u više škola.

Sudjelovao je u hrv. narodnom preporodu pod vodstvom biskupa J. Dobrile. U književnosti je poznatiji kao pjesnik, a često je objavljivao pod pseudonimom. Prvu pjesmu (Liburnjan, sa vrha Učke na povratku u domovinu) tiskao je 1855. u Nevenu. Njegova je lirika najprije domoljubna, preporodna, ali i refleksivna. Sudjelovao je u osnivanju Naše sloge surađujući s biskupom J. Dobrilom i drugima. U tom je listu, kojemu je do smrti bio jedan od urednika, objavio niz pjesama, ali i dr. tekstova. Uglavnom su to bili članci polit., kulturnog i društvenoga karaktera, te razgovori (dijalozi) i šaljivi tekstovi. Pisao je i popularne tekstove Franine i Jurine, koje je likovno ilustrirao njegov brat I. Bastian. Ostali su mu nedovršenima tekst jedne drame (Zadnji kastavski kapetan) te dva epa, komični Zidanje lovranske lože i religiozni Trsat i nacrt pov. drame Slavija. Njegovo književno djelovanje ostalo je u sjeni polit. preporodne aktivnosti, ali njegov sveukupni rad ostavio je jak pečat na cijelom istar. preporodnom pokretu. Dio njegovih pjesama izgubljen je, a dio je objavio Marin Sablić (Vienac, 1889).

LIT.: P. Strčić, Mate Bastian istarski preporoditelj, političar, pjesnik, Istarski mozaik, 1967, 4; M. Strčić, Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća, Pula 1989.
R.