Bijeli glog

Bijeli glog (Crataegus monogyna), veliki listopadni bodljikavi grm ili stablo s dubokim i širokim korijenom visine od 3 do 10 metara. Rasprostranjen je od brdskih predjela Istre pa sve do mora, a može ga se naći na nadmorskim visinama do 1500 metara. Raste u šumama i livadama, na njihovim rubovima, ili kao dio živičnjaka.

Cvate u svibnju i lipnju, kada daje malene bijele cvjetove ponekad s ružičastim nijansama, koji na sebi nose 20-ak prašnika s crvenim prašnicama i tučak. Njegov plod - gloginja, spada u divlje voće, sazrijeva u rujnu i kolovozu a veličina mu je od pola do jednog centimetra. Gotovo je bezukusna pa se njome hrane uglavnom ptice. Sadrži vitamin C, a u nekim se državama njegovom fermentacijom dobiva rakija, ili se pak koristi za pripravljanje marmelade. Koristi se kao sastojak u preparatima za liječenje bolesti krvožilnog sustava, a u nekim je krajevima korišten kao ukrasna biljka koja se sadi na međama parcela ili njiva. Na istromletačkom dijalektu ova se vrsta naziva spin bianco, njegovi plodovi pomele, na istriotskom u Balama i Vodnjanu galòp, u Rovinju galuòpo, a plodovi pumièle, dok se na čakavskom kaže trnina.

LIT.: Claudio Pericin, Divlje voće: male šumske slasti, Jurina i Franina, svezak 58, 1994., 75.
U.