Jambrošić, Radoslav

Jambrošić, Radoslav, glazbenik, skladatelj i slikar (Varaždin, 9. ožujka 1922 – Pula, 28. prosinca 2007). Osnovnu školu pohađao u Varaždinu, tijekom koje je učio svirati violinu, a srednju školu u Zagrebu. Godine 1936. upisao je Vojnu muzičku školu u Vršcu, te ju završio 1940. godine. Muzičku akademiju u Beogradu upisao je 1951. godine u klasi profesora Miodraga Vasiljevića i Petra Bingulca, a paralelno je studirao na beogradskoj Akademiji primjenjenih umjetnosti. 

Nakon završetka glazbenog obrazovanja 1955. godine radio je po mnogim osnovnim i srednjim muzičkim školama po Srbiji, te kao dirigent više pjevačkih zborova. U nedostatku stručnog kadra, 1957. godine došao je u Pulu kako bi radio u nižoj glazbenoj školi. Nakon godinu dana dijelom zbog njegovih zasluga otvorena je i Srednja glazbena škola u istoj ustanovi, te će u njoj Jambrošić provesti cijeli radni vijek do odlaska u mirovinu 1984. godine. Pored njega su u istoj školi radili i poznati glazbeni umjetnici poput Nela Milottija, Slavka Zlatića, Duška Nožice i drugih, što mu je kao stvaratelju pogodovalo. Simfonijski orkestar u Puli osnovan je 1958. godine kojim je Jambrošić od početka dirigirao, dok je paralelno kroz 60-te godine prošlog stoljeća ravnao mješovitim pjevačkim zborom Matko Brajša Rašan. Voditelj muškog zbora KUD Lino Mariani je bio od 1962. do 1966. godine, a ženskog zbora iste ustanove od 1979. do 1984. godine. Ovo kulturno-umjetničko društvo imalo je i svoj orkestar, u kojem je Jambrošić svirao violinu, a s Egidiom Perfetom se mijenjao na dirigentskom mjestu. U razdoblju od 1970. do 1976. radio je u Višoj školi na Pedagoškoj akademiji u Puli kao predavač na kolegiju Teorija i povijest glazbe. Za života je skladao 24 kompozicije, a za neke je napisao i tekst. Od samog dolaska u Pulu objavljivao je glazbene prikaze, osvrte i kritičke članke, kojih je za života napisao preko 1200, a plasirao ih je raznim dnevnim, tjednim i mjesečnim publikacijama poput Novog lista, Glasa Istre, Vjesnika, Večernjeg lista, La Voce del Popola, Hrvatskog slova, te zagrebačkih kulturnih časopisa Telegram i Oko. U Istarskom narodnom kazalištu u Puli je postavio niz opereta i drugih predstava s glazbenim predznakom, a za potrebe pulskog Pionirskog doma Slavko Grubiša napisao je note za više predstava. Još od 70-ih godina 20. stoljeća kretao se u krugu članova Rovinjske likovne kolonije poput Vilka Šeferova, Ante Aralice, Bruna Mascarellija i drugih, koji su izvršili golemi utjecaj na njega. U svojoj likovnoj karijeri je prvi put izlagao 1977. godine s članovima umjetničke kolonije Castrum Vallis u Balama, dok je prvu samostalnu izložbu imao 1983. godine u prostorijama Glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov u Puli. Sveukupno je izlagao 40 puta, od toga 14 samostalno i 28 skupno, a tehnike kojima se služio su akvarel, gvaš, pastel, tempera, ulje i kombinirana tehnika. Tematski je obrađivao portrete te istarski i primorski pejzaž, a djela su mu završila uglavnom po privatnim zbirkama diljem zemlje i inozemstva. Bio je članom Udruženja reproduktivnih umetnika muzičara u Beogradu, jedan od utemeljitelja i redovni član kulturnog društva Napredak iz Pule, član Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a za svoj je rad dobio veliki broj nagrada i priznanja.

U.