Mantinjada (tal. mattinata: jutarnja pjesma), kraći svečani instrumentalni glazb. ulomak koji se izvodi na sopelama. U prošlosti se njome okupljala svadbena povorka.

Dan uoči svadbe sopci su je prvo odsvirali u zaručnikovoj kući, potom pred kućama svih uzvanika, koje su obilazili vođeni kumom (bližim zaručnikovim rođakom) u znak još jednoga poziva na svadbeno slavlje. Na dan svadbe cijela bi svadbena povorka došla do mladine kuće te bi joj odsvirali mantinjadu: takvo se dozivanje mlade nazivalo »speljivanje neviste«, a u Puntu na otoku Krku »mantinjada da se digne mlada«. Taj se običaj dugo zadržao na cijelom istarsko-primorskom području. Zbog jednostavne melodije i svečana karaktera, m. se u novije doba svira kao uvod u pučku svečanost (svadbu, ples, pa i pogreb).