Ghirlanda odorifera cioe' mascherate a tre voci

Ghirlanda odorifera cioè mascherate a tre voci, najstariji notni zapis karnevalskog glazbovanja na istarskom tlu objavljen u Veneciji 1612. godine autora Gabriella Pulitija. Djelo je posvetio labinskom plemiću Tranquillu Negriju, pjesniku i vojskovođi koji se istaknuo u Uskočkom ratu ratujući na mletačkoj strani.

Zbirka troglasnih maskerata nudila je labinskoj publici tipični karnevalski pogled na svijet u kojem su sve vrijednosti izokrenute i podložne podsmjehu i poruzi. Maskerate predstavljaju pravu riznicu asocijacija na razvijenu renesansnu maskeratnu tradiciju, a ujedno su  komunikativne i otvorene improvizacijama. Unikatni primjerak Pulitijeve zbirke danas se čuva u austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču. U renesansno doba maskerate su bile dio karnevalskih priredaba i pridonosile su brisanju tada čvrstih granica između izvođača i publike. U to se vrijeme svatko mogao sakriti iza maske i pjevajući maskeratu narugati se crkvenoj i svjetovnoj vlasti. Bile su jednostavne, a tekstovi općepoznati pa je u izvedbama uz profesionalne pjevače i svirače sudjelovalo i okupljeno mnoštvo na ulicama i trgovima. O tradiciji maskerata u Istri izvješćuju i pojedini povjesničari; Giacomo Filippo Tomasini u De' commentarii storici-geografici della provincia dell'Istria (Povijesno-zemljopisni zapisi o pokrajini Istri) izvješćuje o karnevalskim svetkovinama s početka 17. stoljeća, a uz njega to su činili i Nicolò Manzuoli, Prospero Petronio i drugi. Naslovi maskerata bili su: Razočarane udovice, Loše udane djevojke, Zadovoljne udavače, Židovi, Nijemci, Astrolozi, Siromašni slijepci, Grbavci i slično.

LIT: Ennio Stipčević, Barokne maske i maskerate u Labinu, Jurina i Franina 1996., 42-45.
U.